Dnevnik vinopije

Cijena: cca 75,00 kn MPC

kirmizi sek sarap – suho crno vino. Vinogradi Denizli u regiji Aegan (Egej).

Čemu čuđenje? Turska je Mediteran. Ima vina. I to od autohtonih sorti. Kayra je jedna od četiri najveća proizvođača koji zajedno proizvode između 6 i 8 milijuna litara godišnje.

Želim znati što se to pije u Turskoj. Zato mi je drago vidjeti lokalnu etiketu, bez riječi engleskog.

Kalecik Karasi nazivaju turskim pinotom crnim. Zbog osnovnih obilježja koja dijele: aromatična vina tanjeg do srednje punog tijela. I tu sličnost prestaje 🙂

Jarka rubin crvena, ravnomjerno intenzivna od sredine prema rubu. Potpuno transparentna i s ljubičastim odsjajem. Da je još malo prozirnija, bila bi blizu boji nekih dalmatinskih rose-a 🙂

Vino je naglašeno aromatično na nosu. Neću reći parfemasto. Dosta topline 13,5% alkohola. Preporuka je ovo vino konzumirati hladnije, na oko 12-14 stupnjeva.

Širok spektar voćnih mirisa, maline, šumske jagode, trešnje, crveni ribizl. Ponajviše crveno bobičasto voće, dijelom vrlo zreli materijal što djeluje šarmantno.

Sviđa mi se prostor između zrelih i supersitnih, ali u strukturi značajnih, tanina i vinskih kiselina. Vrlo neočekivano food friendly cjelina. Ne u smislu da je izražena acidičnost koja poziva kakav zalogaj, jer uopće nije. Više u smislu da nije građeno kao samodostatno vino, već začin stolu.

Interesantno, eventualna vanilija koju automatski povezujemo sa školovanjem u drvu osjeti se tek retronazalno, kao i ostatak sladora u realno suhoj strukturi.

U potpunosti „napravljeno vino“. Jesam li u živao u egzotičnom iskustvu?

Definitivno. Igra tanina i kiselina u suhoj strukturi od vrlo zrela materijala, naglašene aromatičnosti, s doživljajem ostatka sladora i topline. Jasno ko dan i primjenjivo na mnoga vina, ali Kalecik Karasi ipak uspijeva biti drugačiji.