Dnevnik vinopije

Cijena: 30,98 kn

Bazna Lagunina Malvazija standardizirala je kult Malvazije Istarske u najmasovnijem trgovačkom segmentu. Clean&green funkcionira. Identifikacija nepogrešiva.

Crni pandan bi trebao biti Teran. Ali avaj… ljudi baš i ne vole teran zbog njegove prirodne kiselosti, a bez tog inherentnog obilježja ne prihvaćaju ga poznavatelji. Kompromis je morao biti pronađen.

Ovdje imam potrebu prisjetiti se neočekivano kvalitetnog razvoja u boci Laguninog Inox Terana iz berbe 2008. Uvjerljiva razina iznad svih naknadnih zapeglanih i anesteziranih „Terana“ Lagune.

Dakle Terra Rossa. Logično, pravi identitet Istre dominira u jednom aspektu, a to je ta – crvena zemlja. Takvo tlo daje specifična obilježja i „internacionalnim sortama“ koje su i meni u domaćem okruženju osobito drage upravo iz Istrijanskih „terroire-a“.

Terra Rossa bi tako trebala biti svježe, pitko vino sa što nižim alkoholima, ali ne smije biti praznjikavo, dapače. Upravo to je slučaj s Terra Rossom. Dodajmo tome i voćnost koju potenciraju uklopljene kiseline i mekani tanini.

Uistinu, Terra Rossa miriši na udžbenik voćnih asocijacija nekog sommelierskog tečaja. U ustima je pažljivo balansirana kao „spoj“ svježine terana, voćnosti borgonje i uglađenosti merlota“. Plus vinsko-grožđane arome kao da je i muškat ruža unutra 😉

Postoje vina u ovom cjenovnom razredu koja podsjećaju na Valeriju Lukyanovu, ali ovo nije takvo! Uspješno uravnoteženo, ugodno crveno vino bez utjecaja drveta, voćnost koja ipak nije parfemska, sačuvanog vinskog karaktera bez očitih artificijelnosti. Za 31 kn dajem prednost Terra Rossi pred bilo kojim pandanom iz Novog Svijeta trenutno na domaćoj polici, a sve je više sve ozbiljnijih takmaca, čak i za manje novca. Jedan slijepi test to je i „dokazao“.

Kako bilo, Terra Rossu bi kupio ponovo. Pokazuje se vrlo korisnim imati ovako cjenovno pristupačnu opciju pri ruci. Prema tome, Preporuka.