Markus, Pepejuh, 2010. vs. Markus, Pepejuh, 2009.

Cijena: 181,25 kn

Markus_Pepejuh_2010Markus_Pepejuh_2009Szabo je čovjek koji sourca grožđe s Dingača i pravi vino u „garaži“ u Markuševcu.

Siguran sam da me Jeličić zvao u Markuševac da pokaže kako Dingač može biti čist. Meni se naravno najviše svidio Dingač 2006., nestabilan, volatilan, ali na trenutke toliko raspjevan. Ne zna pričati artikulirano, ali zato pjeva. I to na jeziku kojim ne zna komunicirati.

Dingač 2007. je također u skladnoj fazi. Divna igra kiselina i tanina u jasnom Plavac karakteru. Isprepletenost. Voće i slatki tanin. Opojno, sanjivo vino. Slatki tanin i slani ekstrakt koji se razlijeva nepcem. Kompletnije, zaokruženije iskustvo.

Nekako slutim da Vinolabova enologinja Ivona Đipalo ne dijeli moje uzbuđenje starijim godištima. Ali i ona će priznati drastične razlike između godišta, ovisno o obilježjima berbe.

Pepejuh je pravi Dingač. Grožđe iz vinograda koje čuva poskok (pepejuh) došlo je do Zagreba u hladnjačama. Kao da kilogram Dingača nije skup sam po sebi 🙂 A mora se priznati da ta „garaža“ u Markuševcu ima svu potrebnu eno opremu i opće uvjete za preradu grožđa i pravljenje vina. Itekako.

Ipak, radi se o entuzijazmu Danijela Szabe i nema tu velikih tržišnih pretenzija obzirom na vrlo limitirane količine i višestruke fiksne troškove. Namjerno ne mogu napisati da se radi o „hobiju“ jer ovakvo ulaganje i posvećenost ozbiljno nadilazi takve atribucije. Ali, nije etiketa koja će ugroziti Dingače i Postupe. Osim „poniženja“ kad izađe kao favorit na slijepim kušanjima 😉

Svojevrsno priznanje s moje strane je i činjenica da sam primjetio Pepejuha i ranije, među brojnim uzorcima na sajmu, neinficiran predrasudama o „markuševačkom Dingaču“.

Napokon sam imao priliku u miru otvoriti dva aktualna godišta i vrlo različita vina. Dekantiranje je neophodno. 2010.-a se otvara mirisima rogača, sušene višnje, sušene borivnice, eteričnim mirisima i kontrolirane hlapivosti Plavca. Vrlo je nježna na nepcu. U odnosu na očekivanja dakako. Sitnih, gorkastih, još neuglađenih, ali jako dobro raspoređenih tanina. Posjeduje zavidnu razinu hladne kiselosti koja još nije sasvim uklopljena, ali je na pravim mjestima.

Dosta herbalnosti na nepcu, još uvijek nemirno, ali i s dosta prostora za dublje balansiranje.

Izrazito suh doživljaj, s prirodnih 14,7%. Čvrst, neumoljiv… dugo već nisam doživio tragove mineralnosti u Dingaču. Bez prezrelog voća i šećera, čini se da je u ovom vinu taj aspekt došao do izražaja.

Tri sunca s etikete koja simboliziraju čuvenu trostruku insolaciju Plavca na položaju Dingač, najbolje se osjete u godištu 2009.

Očekivao bi čovjek za 2009.-u s 15,9% da je još toplije vino, makar na nosu. Zapravo je samo „mesnatije“, zrelije i još naglašenijeg voća (višnje, brusnice).

Možda nije moj osobni favorit, ali party pleaser bez sumnje. Puna usta. Ne i prepuna. Jako me zanima kako će stariti jedno godište u odnosu na drugo. Možda nikad neću imati dovoljnu spoznaju za suvislu ekstrapolaciju , ali da se moram okladiti, riskirao bi s 2010. Možda sam u krivu 😉

stobi@sherrys

Oglasi

One thought on “Markus, Pepejuh, 2010. vs. Markus, Pepejuh, 2009.

  1. Alejandro 23/05/2014 / 18:24

    Imao sam priliku probati istu kombinaciju i u potpunosti se slažem s tobom. Meni je osobno draže godište 10 jer u sebi nosi određenu svježinu, odnosno one hladne kiseline…možda sam u krivu ali sličan odnos kiseline imao je i Jenaro plavac. Osim entuzijazma Sabo ima i iskrenost koju je prenio na ovaj Dingač. Volio bih probati godište 11, ali desna ruka udara po lijevoj i obratno…
    do neke sljedeće prilike…lepo se mejte 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s