Cijena: 184,20 kn u GastroPantheonu http://gastropantheon.hr/vina/10
Vrijedi se malo potruditi oko ovakvog vina u smislu pripreme. Jer nakon koncentracije dozrela voća koja se izmjenjuje s paljenim drvom i povremeno ljepilom pa i toplinom alkohola (14,8%), nastupa nešto uzvišenije ili zapravo „prizemnije“, uzemljenije…
2009. godište nakon početnog oduševljenja ipak se pokazalo malo pregustim i premasnim, da ne kažem prezrelim i prenabildanim sa svim tim ekstraktom izvan pravog balansa.
2010. je bitno drugačije vino. Ali, treba još više vremena. Prava je šteta što će se osim u rijetkim privatnim zbirkama, otvoriti i konzumirati prije vremena, kao grožđani začin od tanina i voćne koncentracije, s jasnom mineralnom dubinom u voćno-zemljanom grču koji, usput, nije nimalo „prljav“ već profinjen, skoro elegantan, gizdav 🙂
Čekao sam trenutak da upotrijebim ovaj epitet u dojmu 😀 Gizdavo, bez kočoperenja 😉
Puno važnije od literarnih senzacija, vino nije u potpunosti spremno nakon „samo“ dva sata dekantiranja. Nakon 2 sata i 45 minuta tanin se topi u čvrstom tijelu i mineralna signatura postaje još jasnija, a voće postaje divno integrirano u čvrstu cjelinu. Mekoća teksture na nepcu šlag je na torti. Vino je pristupačno, otvara se grandiozno.
Ali, tek se počelo otvarati u skladu s reputacijom i očito baš uspjelim godištem. Nakon cca 3 sata lagano se osjeti i „hladnoća“. Bez obzira što se vino ugrijalo, hladni karakter (koji je poprilično priželjkivan kod bordoške kupaže) pokazuje se na nepcu.
Nakon 4 i više sati (meni idealno nakon 6 i 7 u dekanteru) više nema ničega od početne infantilnosti. Otvorilo se potpuno i u tom smislu omekšalo i smirilo, ali osnovna informacija terroire-a u ovom godištu je tek sad fantastično jasna. Vrlo surov materijal, materijal koji bi se trebao još dugo razvijati u boci, prekrasno je postojan u vidu perzistencije na nepcu koja produbljuje doživljaj. Čak slasnost koja prkosi suhoći ili obrnuto, suhoća koja prkosi prezrelosti, grubi materijal pun energije pomno uobličen u ne samo jedno od najboljih domaćih bordoških kupaža, već crnih vina općenito.
Dnevnik vinopije 
jebote, None, skoro smo na istim talasima, brate…samo sam ja na desnoj obali…rokam čisti merlo…i gle čuda, platijo ga 32 fakin kune….a bolji je od sva četri San-Emiljon gran krua koja sam pijo! Nemogu reć da je tak dobar ko tvoja kupaža, nije tolko u zemljano-voćnom grču, više gizdavom nego prljavom, al opet za 32 čune… Aj evo reći ću ti otkud je….kreneš od tog tvog Paguillaca drito prema sz, dakle prema San-Emiljonu, pređeš mer, antr d mer i drugi mer, u ovom slučaju Liku i Bosnu, i tamo si – Lalande de Požegol. Uživaj u ljetu….vidimo se ispod dvajst eura….ciao!
sori, prema SI, maj bed…
Dajte ljudi pliz pomozite mi…..mozak mi puca…..pokušavam shvatit koji moron želi dat 25 eura za Bordo kupažu s Paga…dajte bilokakaf info u vezi motivacije…teško djetinjstvo, podvojena ličnost, geografska dezorjentacija… 🙂
Tko bi dao? Jako puno ljudi. Uključujući i mene. Posebno ako sam u tom filmu. Tada mi neće biti dovoljan neki Kauflandov generički Bordeaux koji može biti i super preporuka. O.K. očito sam ovu bocu dobio, ali sam je kupovao kod nisam bio Vinopija. Guess what, i danas mi je veći “problem” dati za parking 27kn ili 30kn u državnim biljezima za neku izmišljenu taksu nego za bocu dobrog vina. Do Paga mi treba nekoliko sati vožnje, tank goriva, visoka cestarina, mostarina ili trajektarina, a ovako sam tamo za stotinjak kuna. 22-godišnja praktikantica s nikakvim primanjima bez problema skupi 300kn da bi išla na InMusic festival. Meni je to isto nezamislivo jer nije moj tip gušta, ali ne mogu se ni poistovjetiti s onima koji će reći “pa to je samo ulaznica, a ja se za te novce satrem skroz uz stihove: mi cigani meraklije ne možemo bez rakije” 🙂
vinopilac, uzeli ste mi sva već mnogo puta izrečena obrazloženja zašto dati određeni veći broj kuna za vino, a ne za – parking, festivale, krpe, skup(lj)i auto, novi model ajfona, ajpeda, ajdreka ili čega god. velike novce? ako mi knjiga omogućuje putovanje, a omogućuje, zašto ne bi i vino… a oni koji radije daju pare na gore spomenute užitke, meni nerazumljive ili barem nezanimljive, najčešće se oduševe kad sa mnom piju to isto – njima (pre)skupo vino. jer, eto, vino popiješ – i ništa, a ovo ostalo… kajgot. ja pamtim “čokoladne i pomalo spajsi” note neke kupaže iz Bolonje (čak i crnoputu konobaricu koja ga je otvorila) 2003., kao i konjetinu u kojoj sam pritom uživao (ne znajući ni danas kako su uspjeli postići hrskavi vlasac kao prilog), restoran u kojem sam pritom sjedio i – još važnije – s kim sam sjedio i o čemu pričao…
“U vinu je sva slast i osjećaj pjesnika, sav čar i zamamljivost poezije. (…) U vinu je sveta iskra. Vino i nadahnuće, to je jedan te isti pojam; rječitost, duh i poezija izlaze iz vina…” reče Ujević. Da je imao više para, ne sumnjam da bi se pokatkad počastio nečim boljim od ovoga: “Joj bože, kakva otrova ne popismo u drevnoj Skadarliji! To bi potamanilo i štakore, a poneki od nas još hoće da žive.” Ako ništa, da se još jednom sjeti – skadarlijskog otrova!
eto i ja nedavno dao, i popio preko produženog vikenda. čak je i cura, koja je sklonija teranu, cijelu večer pitala “zašto nemam još tog vina”. motivacija? stara ljudska znatiželja. kad svi hvale (osim možda buonsangue-a, baš me zanima šta on misli o ovome vinu, a imam neki feeling da nije nešto pretjerano pozitivno. šteta.. 😦 ), onda me zanima “zašto” i jednom mjesečno ću izdvojiti 20-30 ojra za jedno “spešl” vino pa da vidim ako je (za mene) vrijedno novaca (i eventualno čuvanja). po meni nije vrijedno tih para (a malo sam razočaran što vinopija nije odradio zadaću i naglasio cijene iz npr mive i vivata gdje je ovo vino 20kn(!!!) jeftinije što je osjetno prihvatljivije. sponzorstvo (ako je to razlog) je stvarno pokvarilo ovaj blog), ali dovoljno mi je zagolicalo maštu da ću si uzet još jednu i ostavit kod djeda u podrumu koju godinu (iako više zbog lijepše polovice nego zbog sebe, koji bi radije te novce dao npr u trstu u supermarketu za frescobaldijev brunello)
Frescobaldi? Tek da vidiš što bi ti buonsangue rekao za Frescobaldijev Brunello 🙂 🙂 🙂 Al čujem da ima neka godišta (2007-2012) rinfuze Brunella iz “nepoznatih izvora”, količine ograničene 😀 Buonsangue ti vjerojatno neće ovaj tren, možda više uopće ništa komentirati (osobito trenutno s godišnjeg) ali budi siguran da prati što radim 🙂 Kao i ti, evidentno. Stoga, sponzorstvu unatoč, ja ti dosta pazim što pišem 😉 A glede istog, čuo si možda za pravilo “if you are not paying, you are (an item) being sold” – dakle, ako ne podržavaš, ne bi posjećivao Dnevnik vinopije. Ali, hvala na komentaru i hintu za cijenu… itekako sam svjestan rizika, međutim ja nikad nisam planirao da Dnevnik Vinopije postane šoping vodič, a ipak je postao (na žalost dosta prije “sponzorstava”). Nego, htio sam reći nešto treće, da je kod ovog vina umjesto 20 kuna gore dolje doista važnije “što će buonsangue reći” 😉
…a ifke će ti naći Frescobaldija na super mega ultra sniženju u Dico supermarketima u Trstu 🙂 🙂 🙂
Kaj nije Ifke u blizini Litavske gore?
nego šta, bolje tri litre litavogorskog belog nego butelja po dućanskoj cijeni 🙂
coz he puts the fine in wein(-viertel)
😀
Nisam još na Lajtabergu, al idem vrlo skoro…zaželio sam se reda…i vina koja znaju di im je mjesto, cjenovno…dopizdili mi crni pinoi sa 16% alc, bordoške kupaže sa Paga koje koštaju ko večera+butelja+ukrajinka…(jebote dobro da nije posadio i petit verdot, to ti je još 90 kuna gore). 🙂
pssst! to je tajni sastojak ancient bordoške kupaže zajedno s Malbecom i Carmenerom 😛 paška juha za pre-filoksera bordošku kupažu
mogu si zamislit sta bi rekao i poprilicno sam siguran da bi bilo sve negativno. nije da smatram covjeka bogom koji ce mi odredjivati sta mi se mora svidit i sta ne, nego “samo” da ima daleko najzanimljivije komentare (i ocito najvise iskustva) na ovom blogu i od njega se moze najvise nauciti. njegov odlazak je daleko najveci gubitak ove stranice. a ne treba mi nitko nista nalazit u trstu, tamo se snalazim sam par desetljeca, hvala puno.
a to sto se ti drzis “if you’re not paying… ” kao pijan plota ne znaci da je to nekakav neosporivi aksiom, dapace (npr http://powazek.com/posts/3229). nekad davno sam jako postivao dojmove i lika iz istih, danas mi se cine vise kao elokventne reklame i na kraju krajeva sam shvatio da dolazim vise-manje samo zbog komentara da vidim ako netko ima sta zanimljivo za preporucit
Nisam siguran da možeš zamisliti što bi rekao, ali si u pravu da se od njega može najviše naučiti i drago mi je da se nasuprot negativnim ničim izazvanim komentatorima koje živcira pojavi tvoj sa sasvim suprotnim stavom. Ovo s Trstom je bila zafrkancija na račun sveprisutnosti branda koji ime Frescobaldi danas predstavlja. A usput provokacija na račun ifkea što je uvijek plus 🙂
Što se primjedbe tiče, jedino čega se ja držim kao pijan plota je ustrajanje na formatu kojeg vozim od početka. Dosta zahtjevno, mogu ti reći nakon preko 5 godina… Ne znam da li osjećaš da neki moj dojam nije iskren?!? To što dolaziš samo zbog komentara da vidiš hoće li netko nešto preporučiti mene uopće ne vrijeđa. Samo potvrđuje da je ovo mjesto davno postalo “veće” od mene i bilo kakve početne ambicije kojih zapravo nije niti bilo. Ja samo koristim priliku zato što mogu. Mogao sam se “prodati”, ali nisam. Jer srećom, ne moram. Ali, platio sam cijenu i još uvijek je plaćam. Sve moj izbor. Kao i tvoj hoćeš li posjetiti Dnevnik Vinopije jednom mjesečno, tri put dnevno ili nikad te hoćeš li ostaviti komentar ili nećeš. Uglavnom, drago mi je da si ga ostavio i kao što sam naznačio u prethodnom komentaru, svjestan sam svega što se mene tiče i balansiram najbolje što mogu.
ma bio sam zivcan malo zbog drugih stvari pa sam provokaciju shvatio “malo” preozbiljno 🙂 (posjecujem dnevnik bar jednom dnevno 😛 jos je uvijek najbolji izvor vinskih informacija u hrvata… dok buonsangue ne ozivi svoj blog [pretpostavljam nikad?] ili gospodin ifke ne otvori svoj [sumnjam da ima zabavnijeg komentatora sa boljim smislom za humor])
ispravak netočnog navoda…nije gospodin ifke nego drug ifke….slabo čitaš:)
uskoro će bit velečasni Ifke….na rubu sam zaređenja, tj. u pregovorima sam…sa celibatom sam ok, al nemremo se dogovorit oko količine vina potrebne za službovanje… 🙂
ja sam u fazi da trenutno pijem i ne trudim se uopće zapamtiti kaj pijem..pijem nešto barido španjolsko anonimno za 60 kn…ne znam ni sortu ni proizvođaća,,,i hebe mi se …bos na balkonu… anoniminus ja i moje vino..sjajan par… entrance of amorous adventure with star
iskreno zavidim
viš kak sparno memljivo ljeto udari na psihu…ni dr. madirazd nije izdržo…pije štobilo, neš kaj čak ni None nije recenziro…i još za to da 60 kn….puko ko kokica 🙂
ma ne da mi se zamarati sa sitnicama koje pišu na etiketi… ajd je dobro use ako je loše zna se gdje će klopatati… malo sam dignuo ljestvicu za 10 -15 kn… sad dajem više sebi manje sudoperu… jer ja to zaslužujem…vidim da buš odrvenio skroz od požege i veleučilšta….hehe…mjenjaj malo
:))