Cijena: cca 40 kn
Na stranu salinitet na nepcu, još s prethodnom berbom pa i 2011. Jerkovićeva Kujundžuša nije imala identičnu „kamenu toničnost“ i „svirepu mineralnost“ kao berbe cca 2007-2010.
Zašto je to i dobra i loša vijest? Dobra je zato što to očito nema isključive veze s preranim odlaskom čovjeka kojeg danas mogu oslovljavati „starim Jerkovićem“ obzirom da sinovi ozbiljno nastavljaju tradiciju iznimnih standarda.
Uvjetno „loš“ signal je zato što je tanka linija između bljutavosti tolikih voćnih Pošipa koji više sliče Malvaziji negoli Dalmaciji i vina „di sasso“ poput Jerkovićevih 2007-2009 koje uspostavljaju komparacije s nekim minimalističkim remek djelima 😉
Linija je tanka jer Kujundžuša nije opulentno vino s mjerljivim vrijednostima takvih razina da bi svaki enolog a priori ocijenio potencijal „vrhunskim“ 🙂 ostvarujući time prostor za manipulaciju u oblikovanju još jednog vina po receptu.
Kujundžuša nije niti rašireni Debit čiji težački karakter čak i s najboljih terroir-a navodi današnju publiku naviklu na snažne stimulanse da uopće ne doživljavaju takvu aromatiku i zaboravljaju smisao vina na stolu.
Međutim, Jerkovićeva je Kujundžuša, kao i sve ostale uz veće ili manje razlike, ipak moderna Kujundžuša, a ipak sa zamjetnim obilježjima godišta. S tim da je Jerkovićeva još uvijek najuvjerljivija.
Ovo je vino odavno moja „preporuka“, ali zbog uskraćene dostupnosti (ne znam gdje se trenutno u Zagrebu može kupiti boca?!?) je ne mogu dodijeliti.
Dnevnik vinopije 
sta nema vise u jabuke&ruze? bilo je do prije mjesec dana (bijah tamo preko vikenda, ali kad sam vidio u kakvom su stanju [superuzasno plijesnivom] sirevi, nisam previse pozornosti obracao vinu)
Znam. Sjetio sam se i ja Fromagerie. Btw, Mračaj po izuzetno fer cijeni, ako ga još ima, ali nije bilo Kujundžuše, odnosno nije bilo 2013. i nekako sam shvatio da je neće ni biti… premda, mnogi ovi sirevi bi i trebali biti pljesnivi 🙂 “I don’t care how fucking runny it is. Hand it over with all speed.” 😀 😀 😀
Probao berbu 2015. i što reći, ima čvrstu staturu, nigdje ne povlači previše, odmjereno, ali… nije to više onaj minimalistički rad koji nam je u onom davnom postu otkrio Tvrle.
Održavati onu razinu bilo je nevjerojatno, meni je to bilo naslućivanje limesa u kojem jedan stil može ići. Referenca ili ključ sa kojim sam uspoređivao druga vina ili bar dio njihovog karaktera (malo iskustvo i malo tržište, šta ćeš).
I u ovom vinu mi se čini kao da osjećam poznatu tanku čeličnu mrežu koja sve drži na okupu, ali malo je taj sadržaj nabujao.
Potrudit ću još jednom probati ovu berbu, svakako i buduće jer još mi je preživo sjećanje na neku tamo 2009, 2010
A netko bi se sjetio i 2007 🙂
“Mreža” nije zategnuta, riba bježi van 😉 Ipak, još uvijek dosta “ulova” ostane.
Vino koje ima značajnu poziciju u kontekstu bijele Dalmacije očekivano nije olako prihvatilo nekoliko zahtjevnih godina i promjenu autora. Ipak, jedno od iskustava koja pratimo 😉