Pre-Krasno nešto… izlet krajem srpnja u organizaciji Natura Vina bio je prelijep dan, a počeo je s posjetom podrumu Čotar u slovenskom Krasu. Odmah uz talijansku granicu koja to više nije, ulaz je u podzemni svijet podruma Čotar. Trenutno, to su vina koja me najviše zanimaju i ne znam uopće odakle bi počeo objašnjavati zašto. Možda bolje da otvorim koju bocu.
Čotar, Vitovska, 2011.
Cijena: cca 180 kn Natura Vino
Vino u koje sam se zaljubio je Vitovska.
Vitovska koja ne miriše u čaši. Ona zrači. Egzotičan orah pao je u planinsko jezero. Macerat tako čist… ne samo da ne prekriva ili oboji arome, već ih pročisti i još jasnije definira.
Ne volim ovu Vitovsku zato što je „iz organskog uzgoja“ ili zato što je macerirano i fermentirano bez sumpora (!) na temperaturi podruma, ni zato što je nastalo bez dodanih enzima i selekcioniranih kvasaca i nefiltrirano… volim je jer djeluje tako stvarno. Cjelina začinjena vinoznošću.
Negdje između šestog i sedmog gutljaja, kad se rashlađena boca malo temperira, nastupa trenutak u kojem vino uspostavlja unutrašnju ravnotežu s težištem u hipotalamusu. Jer samo čovjek može doživjeti vino. Vitovska nije uzvišeni fancy doživljaj. Ona je droga. Samo konkretno i stvarno iskustvo može tako djelovati.
Čotar, Malvazija, 2009.
Cijena: cca 180 kn Natura Vino
Kao i Vitovska, Malvazija nije dobra zato što ima niske alkohole. Već zato što ne mora imati visoke.
Bobica i kožica to su para dva
grlili se ljubili sve do pola dva
…u podrumu kod Čotara 😀 E, ovako miriši voće u vinu. 2009.-a je aktualno godište u prodaji. Ovo je dakle „mlada“ Malvazija 🙂
Oznojeni kamen. Vino koje je živo. S transformacijama na nosu. Kiseline koje su ljute. Ovo nije za svakoga. Meni toliko odgovara da to ne mogu objasniti. Kao vlastiti znoj 🙂 Kad šljakaš fizički naporan posao tipa gradilište i nakon nekog vremena i četvrtog preznojavanja više ti ne treba tuš. Počneš se osjećati dobro u vlastitoj koži.
Sva zdrava vina rađena bez sumpora imaju jedan specifičan miris. Je li to prirodna doza octenja ili neka slična senzacija koja djeluje stvarnije, vinsko, naglašavajući svaku aromu i obuhvaćajući ih u cjelinu istovremeno. To je potencirana prezentnost. Prisustvo koje nije nametljivo niti intenzivno, ali uvjerljivije od ičega. Sir iz nepasteriziranog mlijeka.
Čotarova Malvazija je nevjerojatna. Kao da jedem cvijet soli s površine planinskog jezera.
Mogao bih ovo piti svaki dan i biti promijenjen zauvijek jer ovakvo vino probudi neke iskonske duhove. Često spominjem energiju koju vino prenosi pažljivom uživatelju. Ovdje tu „energetsku razinu“ doživljavam kao da sam priključen na visokonaponsku mrežu i super mi je 🙂
Btw, nije da pričam slovenski, ali čini li mi se ispravno da je greška u prijevodu na stražnjoj etiketi? 😉
Dnevnik vinopije 
“Sva zdrava vina rađena bez sumpora imaju jedan specifičan miris.” — ali kaže na etiketi ‘sulphur free _fermentation_’. ok, nije dodao sumport prije vrenja, ali ističe, opet na etiketi (dole desno), neki ukupni sumpor. pretpostavljam da je dodao onda nešto tijekom odležavanja ili prije punjenja? ili je to onaj sumpor koji nastaje normalno tijekom fermentacije? mislim, sad sam opet pain in the ass 🙂 na kraju krajeva – nije ni bitno, al čisto da to rješimo zbog konzistentnosti 😉
🙂 bolje da preduhitriš buonsanguea 😉 Istina, ne znači da će ukupni sumpor biti nula jer a) nastaje i bez dodavanja prilikom fermentacije b) možda i je nešto dodano u nekoj fazi, a možda i nije (osobno mi to nije presudno u životu) ,ali radi se o količinama koje mogu podnijeti i ljudi s intolerancijom na sumpor ili već…
Htio bi naglasiti kako ne smatram da su mi ova vina izvrsna zbog pukog izostanka “žvepla” 🙂
…osim toga, nije da sam imao priliku probati baš hrpu vina koja su zaista “sulphur free”, ali primjetio jesam tu neku “poveznicu”.
Više je znakovita i podjednako upitna i skoro sablažnjiva ta “razlikovnost” između jednih i drugih 🙂 To bi bilo zanimljivo objasniti, ali to nisam rekao 😉
Sad bi linkao neki članak Andrew Jefforda u kojem objašnjava kako je to pitanje higijene, ali onda bi publika opet pogrešno shvatila koju sam posluku htio porati 😛
Oba ova vina su savršeno zdrava i ostvarena kao vina u potpunosti.
u mojem slučaju je ‘brez žvepla’ selling point jer volim probati svašta. (ima smisla i ta priča o intoleranciji/alergiji na sumpor, ali o tome ne znam ništa) što se tiče razlika, pretpostavljam da će vinopije jače osjetiti zub vremena kod takvih vina i moguće da je veći rizik… al ta slo/it ekipa je baš rješila radikalizirat tu scenu prirodnih vina!
Ne bi nikako Čotare uspoređivao s bilo kojim pacijentima koji jašu na trendu sulphur free vina koristeći to kao selling point. Čotareva vina izrazito su dugovječna i uglavnom ih treba čekati i čuvati, a ne bojati se hoće li preživjeti (poput onog mojeg dojma oko Rokijevog Plavca bez sumpora :))
S tim da niti je Čotar najekstremniji, niti su svi kraški Slovenci, Zamejci, Furlani i Talijani radikalni. Sljedeći podrum /u ponedjeljak planiram objaviti) je elegancija (bez “macerisanja” :-)) a podjednako autentično i uvjerljivo, samo na drugi način
ukupni sumpor na etiketi, tj. u vinu je 13 mg/l i taj podatak stoji na etiketi kao cisto proizvoljno Cotarov. Cotar inace u mnoga vina uopce ne stavlja sumpor a u neka stavi 1-2 grama prije punjenja u boce ali kaze da to sve rjede prakticira i uglavnom su sve novije berbe njegovih vina bez dodanog so2. naravno da nesto sitno so2 stvaraju kvasci tijekom vrenja ali to su upravo te zanemarive kolicine od 10-15 mg ali na njegovoj etiketi svejedno stoji natpis “sadrzi sulfite” i mislim da ako bi htio napisati npr. “so2 free wine” (ili nesto slicno toga tipa) morao bi ukupni sumpor biti do 10 mg/l. ovako je vino “samo” bez dodanog so2 ali i to je ionako nebitno koliko su ta vina istinski genijalna! idem odmah otvoriti vitovsku, hehehe..
Vino je možda “drugačije”, ali zdravo i stabilno. (dapače, zdravije i stabilnije) Što se tog sumporenja tiče, ne dodaje sumpor jer ga ne mora dodavati. (Btw, ovih 10mg zvuči kao još jedna bespotrebna konvencija koja nema veze s individualnim razlozima zašto ga Čotar ne mora ili mora koristiti.)
Bas Ti zavidim. Malvaziju i vitovsku sam probao, na nekom sajmu. Jos da mi je probati Vasiko i Cotarisvili!
😀 To su neki gosti iz Gruzije označili iz zafrkancije… lijepo uočeno 😉