Desetak kilometara dalje, s druge strane nevidljive granice, podrum perfekcionista/ ekscentrika/umjetnika/inovatora, ali najviše vinara, Edi Kantea. Podrum je tunel u središte zemlje ili barem tri razine u dubinu stijene, impresivan, impozantan ambijent u kojem se školuju „natural, elegant and unrepeatable“ vina Krasa. Za razliku od Čotara, Kante nije član „Triple A“, među kojima su meni neka od najdražih vina uopće, ali nije ništa manje uvjerljiv i autentičan. Dapače.
Kante, Malvasia, 2011.
Cijena: cca 170 kn Natura Vino
Odabrao sam Kanteovu „vitigno antico“ Malvasiju kao ilustraciju. Kante ne macerira. Ovo je vino elegancije, pitke užitnosti, ali i finese.
Nevolja je htjela da je baš ovoj boci trikloranisol u čepu pokvario doživljaj premda senzacija još nije grozno uznapredovala kako to zna biti.
Međutim, ne smeta da iznesem ono što je point dojma. I Kanteova IGT Venezia Giulia Malvasia 🙂 djeluje „stvarnije“, više „vinsko“ vino, a s jasnim imprintom podneblja.
Osim toga je primjer kako i sluzavo voće delikatne sorte pažljivim uzgojem i još pažljivijim školovanjem u drvu, može zablistati. Viskozitetna bez „uljnosti“. Konkretna, bez punoće koja opterećuje. Neprimjetnih 13,5% osunčane Malvazije Krasa.
Dobra, tek rashlađena, orošena mineralnost i vinoznost za koju je Malvazija očito ipak sposobna, a da ne bude kruta i dosadna. Čak se i rimuje 🙂
Dnevnik vinopije 