Cijena: cca 125 kn
Prvi susret s Clementeom koji pamtim imao sam početkom 2011. U pitanju je bila berba 2008.
Ovu bocu čuvam već neko vrijeme i uopće ne znam ima li je u maloprodaji. 2009. je dobila Borgonju u kupažu, sortu koju u mono varijanti jedino podrum Damjanić buteljira u komercijalno dostupnoj količini.
Clemente 2009. je tamne rubin crvene boje koja je izgubila ljubičasti odsjaj mladosti. Na nosu je zrelije, daleko bolje ukomponirano drvo.
Začinjenost je izražajnija od voćnih senzacija višnje, ribizla… tu je i pomalo ukuhanosti i definitivno toplina alkohola (14%), ali niti jedno ne smeta na preporučenoj temperaturi konzumacije (18 stupnjeva).
Međutim i na višoj temperaturi sjajno raspoređene kiseline u ustima stimuliraju „hladnu mineralnost“, otkrivajući vrlo pažljivo i tankoćutno balansiranu bordošku kupažu (60% Merlot i 25% Cabernet Sauvignon) začinjena s 10% Terana i 5% Borgonje, autohtonih prvaka istarske crljenice.
Eventualna prezrelost tako je lijepo razvučena preko nepca u dugačkom gutljaju koji ne opterećuje nepce koncentracijom ili zasigurno analitički visokim ekstraktom. Trajnost nakon gutljaja i perzistenciju na nepcu potenciraju tanini koji su genijalno pobrušeni, tek s neznatnim i u cjelini ugodnim vaniliziranim tragom koji zaokružuje sočnu cjelinu.
Jer ovo je vino za čekanje iz brižno prerađenog materijala nadstandardne kvalitete odlične berbe s jasnim mineralnim naznakama. Aromatično, atraktivno, ali prije svega ipak vino… dan nakon otvaranja još bolje nego nakon „samo“ dva i pol sata u dekanteru.
Jedno od favorita kad bi se zaželio domaće bordoške kupaže.
Dnevnik vinopije 