Cijena: 145,50 kn
Teško je opisati vino kad uz sve očekivane senzacije za Rajnski Rizling osjećam nešto po čemu je osobito, čega nema u drugim Rizlinzima. Neki miris kraja, nešto iz šume i kultiviranih brežuljaka slovenske Štajerske.
Obično je potrebno koncentrirano uroniti u dubinu ispod slojeva efemernosti da bi se došlo do jedinstvenog identiteta u čaši vina, ukoliko ga uopće posjeduje.
Kod Ducalovog Rajnskog Rizlinga taj aspekt je odmah tu. Siguran sam kako će unatoč tome netko primjetiti rustikalan karakter i nekome će to biti plus misleći kako je to dokaz autentičnosti i bla bla, a nekome će to biti minus jer su ga tako naučili na faksu/tečaju/kod Jure ili već negdje…
Meni je taj aspekt poput etikete koja nekome mora izgledati lijepo na stolu, ali koja predstavlja površinu koja me ne zanima (valjda jer se tom problematikom bavim i profesionalno), posebno kad osjećam kako me sadržaj čaše odveo pred neku klet s pogledom na kasnu jesen štajerske Slovenije pastelno zelenih i žutih boja.
Zagasiti tonovi, ali potpuno jasni, primjereni statusu Rieslinga, međutim nenalik ijednom drugom Rieslingu koji sam probao (a samo ove godine probao sam i čak poneke „prepoznao“ od najupečtljivijih koje mogu zamisliti, još jednom zahvaljujući Tvrletu naravno)
Ova berba je skrojena komotno… opuštena, sa „zaboli me“ stavom i rizlingocentričnom strukturom gdje se sorta razotkriva i potvrđuje tek u povratnom okusu, nakon slojeva i slojeva koji opet ne podilaze nikakvim „kalifima površnosti“ 😉 već ih mogu doživjeti kao rezultat težnje.
Težnje koja je stvorila vino uravnoteženo ne u fizičko-kemijskom spoju, već formulacijom trojstva mjesto-čovjek-sorta i koja je u ovako infantilnom obliku (jer naslućujem godine sazrijavanja u boci) idealna da bi se upravo pojedini utjecaji tog trojstva dali pojedinačno sagledavati.
Osim intelektualnog i emotivnog doživljaja, ispunjava i zahtjeve pukog hedonizma, a ja sam zadnji koji bi taj faktor izostavio 😀 Čaša jabuka za neki cider, a tko voli mineral, oduševit će ga ne kišnica, već jutarnja rosa. „Najsuhlje“ i „najtekućije“ vino istovremeno. U tom smislu blizu paradoksa, a paradoks je po nekim autoritetima Rieslinga… najveća rijetkost.
Dnevnik vinopije 
Premda sam znao da neće biti osobito popularan, želim u komentarima naglasiti ovaj, meni neobično važan dojam. Možda zahtjevan za brzi sken na smatrphoneu, ali značajan u kontekstu valorizacije vina.