Dnevnik vinopije

Cijena: sitnica 🙂

Jarka, duboka žuta kao jesenje lišće. Ali, bez „jesenjih aroma“ (kasnije berbe) na nosu… sko jednako bez trivijalne voćnosti premda je godište mlado. Voćnost koju pokazuje u obliku je svježine iz dubine, a u prvom su planu začini i herbalnost, mirisne trave i ljekovito bilje, pokoja šumska gljiva i maslačak.

Na nepcu nježna i delikatna Žilavka krških tvrdih aroma. Vino koje nije za dekantiranje. Osobno volim otvoriti rashlađenu bocu i pomalo pratiti što se zbiva u čaši kroz nekoliko sati, bez puno vrtnje vina pritom. Kod Mjesečara se arome oslobađaju malo suptilnije. Ovakva vina dišu drugačije.

S ovim 2012. godištem ostvareno je možda dosad i najbolje korištenje drva upravo u tu svrhu. Vjerojatno najelegantniji Mjesečar do danas. Brkić ne pravi pod svaku cijenu „orange“ vino jer u toj interpretaciji identitet Žilavke bi se izgubio. Ovaj Mjesečar nastao je s puno takta i rezultat je neusporedivo uvjerljiviji. Kao što to često biva s vinima vrijednim pažnje, nije stvoreno da bi impresioniralo u gomili.

Ono je eliksir zatomljene energije, koncentrirane u gutljaju, a ne u stukturi… biodinamički transfer iz specifičnog tla i podneblja u čašu na stolu. Sklad… žutog tanina, grožđanih kiselina i 12,75% alkohola… suho i pitko, perzistentnog intenziteta nježnosti, jer unatoč površinske „grubosti“ aroma, unutra je sklad… mediteranske zlatnožute dunje 🙂 Još jedan paradoks. (bilješka za autora 🙂 270. od 655 butelja.)