Cijena: 114,98 kn
Tamno crvene boje s patinasto-bakrenim odsjajem. Vino je došlo do te faze zrelosti prerano. Nije to do kiselina ili nepovoljnog pH. U cjelini, u suštini, htjelo je previše i prebrzo. Dingač bi te trebao okrijepiti kako hrana, tekući nutrijent… što ovo vino ne ostvaruje u dovoljnoj mjeri koja bi opravdala reputaciju i cijenu. Nije u tome ovaj Dingač nikakav izuzetak.
Ovdje je samo dosta naglašeno to da je vino još u „voćnoj fazi“, ali prezreloj. Nikad neće ostvariti uravnoteženu zrelost, barem ne bez da izgubi dušu pokušavajući jer sve se može.
Ono što ja ne mogu je vratiti 3, 4 sata unatrag i ne stavljati vino u dekanter. Jer bolje se držalo čim sam otvorio bocu.
Gorkasti tanini sitni, ali dosta stežu i dosta su drveni. Premda školovanje u drvu ne opterećuje niti na nosu niti na ustima.
15,6% alkohola čak i nije toliko problematično, ali starost jest. To je što je… Ima jedan više „metalni“ nego mineralni aspekt koji je ostao vinski neumoljiv i nakon 9 sati u dekanteru, ali što to znači kad je postalo prebrzo prestaro 
Dnevnik vinopije 
za ovo ne bih dao više od 40-ak kn…Carićev Jubo’v je duplo jeftiniji i barem duplo bolji…a u ovom cjenovnom rangu, postup Zicada je 3 koplja ispred ovoga
u ovom cjenovnom rangu, tesko da ces nac neko vino koje nije duplo bolje od ovog 😛 seriously, uzmes si na miru i 2 butelje neceg boljeg za te pare
Carićeva Jubov je strašno loše vino, barem ova berba kae sad u vrutku. Mislim ’11. Lavabo. Možda je nekad bila….sada nix! Ko ne vjeruje nek proba.
Carici su se u vinskom smislu, nazalost, abruptno samoubili. Iz ljudski vise no shvatljivih razloga i okolnosti, pretpostavljam… No, vina su sad to sto jesu. Iz perspektive starog stovatelja poput mene, velika, velika steta.
Bože reviewa i uzaludnog trošenja internetskog prostora. Vinopija ti u zadnje vrijeme nit’ bi piškio nit’ bi kakio…
Pogubio si se skroz na skroz!
Hvala Tibore na riječima podrške. Slobodan si predložiti koje bi ti dojmove volio vidjeti na ovim stranicama.
nije problem u recenziji, već u vinima koja se recenziraju….meni je jasno da nastojiš recenzirati vina koja su cjenovno dostupna većem broju ljudi, ali nerijetko su to vina o kojima se, objektivno, vrlo malo pozitivnog može napisati…sve je to nešto mediokritetski at best, a ti nastojiš balansirati između toga da vino ne popljuješ (što bi bilo najpoštenije) i toga da napišeš koju pozitivnu, pa onda plivaš u međuprostoru i pimplaš između “tanini su sitni, ali dosta stežu i daju na drvo, premda drvo nije loše…vino je prebrzo ostarilo, ali to nije do kiselina ili neuravnoteženog ph” i tako dalje i tako bliže…. pa daj ubodi više k’o čovjek, nego sve po malo pikaš pa vadiš da ga ne zakolješ do kraja 🙂
ponavljam, jasno mi je da nastojiš recentirati cjenovno prihvatljiva vina, ali i prije si znao recenzirati teškaše tipa Bas de Bas ili Stagnum 2003, pa ne bi bilo loše malo češće ubaciti nešto iz te kategorije, nije da baš samo socijala čita ovaj blog ;)….stoga, pikni malo po Bromboneru 2011, Stagnumu 2006, Boškincu 2011, Buri 2011, Medvidu i sl., pa nećeš morati toliko balansirati i silovati tipkovnicu ne bi li nadrljao nešto pozitivno
Naprotiv, torro. Da objasnim…
Ne znam koliko si pažljivo čitao meni drage dojmove za Wieninger GemischterSatz, Ducal Renski Rizling i Ducal Laški Rizling, zatim Keltis Cuvee Extreme, Brkić Mjesečar… (sve unazad mjesec dana i sve troznamenkasto btw)
Da si pažljivije pratio ovih devetstotridesetak dojmova i desetak tisuća komentara znao bi da Medvida, Bure i Brombonera (barem ovog što se danas može nabaviti) nema s razlogom. Razlog je upravo u tome što bi bio “sivi” dojam. Bas de Bas 10 je bio, čak i Alpha prije nego je uopće vino imalo ime, Boškinac 2011 još nisam stigao ni nabaviti, ali svakako planiram.
Zanimljivo kako nisi komentirao (vjerojatno niti pročitao) dojmove za strana vina koje sam naveo.
Ovaj DIngač poklonio mi je prijatelj i otvorio sam ga ovu nedjelju. Ubacio sam ga “preko reda” upravo jer mi je bio zanimljv dojam! Ne znači da mi je bilo dobro vino, ali kad ovako nešto vodiš već pet i pol godina onda ti je skoro draži zanimljiv dojam negoli još jedno dobro vino 😉 Okosnica dojma je upravo ta “prerana starost” i time sam počeo i završio !?! Koliko jasniji mogu biti? A ne znam ni što ti nije jasno kod ovog doista preciznog opisa tanina (dosta bitno kod Plavaca ne misliš?) S ovim kiselinama i pH sam htio preduprijediti moguću raspravu da ne bi počeo netko ionske izmjenjivače spominjati 🙂 Nije to vino koje bi si poželio kupiti, ali dojam je vrlo jasan po tom pitanju. S tim da ne želim pljuvati po niti jednom vinu jer osim pokvarenog vina smatram da niti jedno vino to ne zaslužuje. Iznimke su raznorazne “prevare” ovog ili onog tipa i takvih dojmova je bilo. Kako danas već imam stanoviti “educated guess”, teže će mi se dogoditi “promašaj”.
“S tim da ne želim pljuvati po niti jednom vinu jer osim pokvarenog vina smatram da niti jedno vino to ne zaslužuje.” ___ Razlozi da tako mislis su dublji :-). Jedan od razloga jest zasigurno i to da su u rvackoj “pljuvanje” i “ostra, izravna, utemeljena i zasluzhena kritika” u svakodnevnoj uporabi prakticki sinonimi. Primjecujem tu zabunu prilicno cesto u mongoloidnom javnom diskursu u RH, sto nije ni cudo, obzirom na strahovladu i deprimantnu statisticku dominantnost nepismenih/polupismenih/slabo-ili-neobrazovanih. Samo mi sada nemoj reci da nekog vrijedjam: konstatiram cinjenice. A primjetio sam da skvadrica cinjenice, ukoliko je to uopce moguce,voli jos manje od “pljuvanja” 🙂
U tom i jest dublji razlog mojeg tako nježnog i obazrivog pristupa 🙂 Činjenica je da mi je Dingač 2008 umoran i u svakom pogledu prestar, nisam rekao starikav, nisam zaključivao ništa po boji… činjenica je da mi je bio bolji odmah nakon otvaranja negoli nakon dekantiranja.
Na ovim se prostorima “pljuvanje” i “kritika” doista poistovjećuju, a nemam želja participirati u niti jednom. Čak i ovakav Dingač sam poštovao da ne bi netko pomislio da je otišao u sudoper. Nije to bilo ništa štetno, samo nije “nahranilo” ni dušu ni tijelo, da ne ponavljam sve što sam nadrobio u datom trenutku i prenio u dojmu.
Publika želi “krv”, želi vidjeti ne “ostru, izravnu, utemeljenu i zasluzhenu kritiku” već baš “pljuvanje”. Zar da trošim novce na vina koja bi zadovoljila te apetite?
Postoji put koji omogućuje nešto drugo i o kojem razmišljam, a kroz pola godine će se možda obistiniti, ali o tom potom.
nepotrebno ste se uhvatili tog “pljuvanja ” kao svinja masne kese…ne treba bukvalno interpretirati to pljuvanje, pod njime sam mislio na obrazloženu kritiku, jasno, ali ipak kritiku, a ne okolišanje iz kojeg se teško može nešto konkretno isčitati i zaključiti
recenzije stranih vina jesam pročitao, ali me ta vina ne interesiraju baš, već ona koja sam ranije nabrojao, i ne vidim zbog čega bi bila u “sivoj zoni”, a i da budu, pa što onda 🙂
Imaš pravo. Slobodno mi pošalji butelju i dobit ćeš objavu 🙂
“nepotrebno ste se uhvatili tog “pljuvanja ” kao svinja masne kese…ne treba bukvalno interpretirati to pljuvanje, pod njime sam mislio na obrazloženu kritiku, jasno, ali ipak kritiku, a ne okolišanje iz kojeg se teško može nešto konkretno isčitati i zaključiti” ____ Necu se sada previse osvrtati na logicko-pojmovnu konfuziju dadaistickih razmjera koja u prvom dijelu tvoje citirane recenice dozivljava rijetko vidjen klimaks, kao niti na nevaznu okolnost da si pozvan da sudis o tome cega sam se ja potrebno ili nepotrebno uhvatio otprilike koliko i ja da iznesem povrsham dojam da je npr. tebe majka nepotrebno napravila :-). No, sto se tice ovoga sto dalje kazes, u odredjenom se smislu slazem s tobom, i vec sam i sam pokusao nebrojeno puta ukazati doktoru Trifunovicu da je polozaj u kojem s jedne strane neobuzdano uziva u seksu, a s druge ljubomorno stiti vlastitu nevinost, neodrziv iz citavog niza razloga :-). Cini mi se i da sustavno zaobilazenje “sive zone” (izmedju ostalog, uvjeren sam, i zbog straha da vecina tih sivih zona u rekordnom roku ne degeneriraju u crne zone, i to u velikoj mjeri upravo zbog nedostatka funkcionalne distinkcije na koji sam “nepotrebno” ukazao u prethodnom post-u koji se, BTW, nije nuzno bas odnosio samo na tebe…) i neumorno smishljanje naoko koherentnih razloga za tu eskivazhu takodjer imaju veze s inzistiranjem na toj propuhastoj “filozofiji” :-).
Druga je stvar ipak ocita i banalna cinjenica da je, na kraju krajeva, blog samo njegov i da moze pisati o cemu god hoce i kako god hoce, bez obzira na to sto od njega ocekuju ili sto bi rado ovdje vidjeli buonsangue, torro i ostatak sumnjive skvadrice 🙂
:D…siguran sam da ćeš već dobiti koju, ako od nikoga,onda od Šuljića 🙂
Mislio sam ako već imaš narudžbu za dojam da mi pošalješ uzorak, jer mi Medvid i Bura nisu na listi želja… ili možeš pričekati prvi dojam u siječnju kad objavljujem vina koja sam probao na privatnim druženjima pa možemo komentirati evo npr. Dingač Royal i Medvjedicu itd. Mogu svečano najaviti kako će novi Stina Majstor biti u dojmovima.
Potpuno mi je jasno da te ne zanimaju strana vina koja sam objavio, ali sam ih spomenuo zbog dojma u sklopu kojih sam naznačio meni bitne momente za valorizaciju nekog vina. Bilo je takvih dojmova i ranije, uglavnom strana vina.
nema problema, ja sam samo nabacio par vina za koja mislim da bi bila interesantna za recenziju, prije svega jer smo mala zemlja i mala vinska scena, pa je šteta da vinska javnost može tako malo recenzija naših top vina pročitati, a nauštrb “PZ i vinarija” i sličnih “zaboravim čim progutam” vina
Dingač Royal i Medvjedicu svakako pozdravljam 🙂
Ti mislis da postoji jednoznacna i objektivno utvrdiva kategorija “nasha top vina”? (Da ne dodje do nesporazuma, ovo te pitam najiskrenije i u dobroj vjeri, a ne kao provokaciju).
🙂 a sto danas moze biti “objektivn”, osim npr. stoperice u sportu? Recenzije vina su sve samo ne objektivne,ali jel to znači da ih ne treba kategorizirati? Makar subjektivno :p
No,na stranu kategorije,cjenovne ili kakve god..se može od tebe stogod iscijediti o nabrojanim vinima, ili vinarima koji ih prave? Npr, cini mi se da na dingacu nema vinara kalibra Miloša,ali materijal koji tamo raste i terroir su očito vrhunski, vjerojatno bolji od Ponikva.Vidis li kojeg vinara da bi mogao dosegnuti,ili je vec dosegnuo,Miloša po pitanju vinifikacije i tradicionalne proizvodnje plavca,zašto Miloševi plavci lijepo stare,a dingaci se uglavnom raspadaju poslije 5-7 godina,je li to do terroira ili nacina proizvodnje,ili oboje? 🙂
Ne bih se sad uoustao u raspravu o subjektivnoj i objektivnoj valorizaciji/hijerarhizaciji (usput samo domecem da svakako mislim da je npr. valorizacija koja je temeljena na objektivno ogromnom znanju mjerodavnije od npr. valorizacije koja se temelji na znatno manjoj kolicini znanja o materiji koja se vec u konretnom slucaju nalazi pod lupom… a cinjenica da u svakoj utemeljenoj valorizaciji takvog tipa, povrh puno drugih elemenata, nuzno postoje I subjektivni elementi uopce nije isto sto i svodjenje stvari na to da je “sve ionako subjektivno” 🙂 ). Elem, usudjujem se pretpostaviti na temelju dobrog dijela imena koja sam istices u prvi plan da sama fraza “nasha top vina”, sto apeliras da doktor Trifunovic ‘recenzira’, vjerojatno njemu znaci nesto sasvim drugo nego tebi (mislim da je to i sam naznacio u nekima od posljednjih komentara), a meni vjerojatno i nesto trece (dr. Trifunovic is, not surprisingly, a lot more forgiving than I am 🙂 ). Samo kazhem 🙂
Ne samo da se od mene moze stosta iscijediti, nego je cinjenica da sam o mnogima od vinara koje spominjes vec ostavio brojne komentare, uglavnom vecinom ovdje ili, manjim dijelom, na svom starom blogu. Isto tako sam se, uglavnom vise na svom blogu, nekoliko puta, sto izravno a sto neizravno, bavio pitanjem terroir-a u Hrvatskoj: stosta sam rekao, a jos vise toga se moze zakljuciti i ex negativo, izmedju ostalog i o DIngachu :-).
A sad najkrace moguce, vise zbog nedostatka vremena i snage, nego volje –
“Npr, cini mi se da na dingacu nema vinara kalibra Miloša,” ___ U potpunosti se i bez zadrshke slazhem s tvojim dojmom.
“,ali materijal koji tamo raste i terroir su očito vrhunski, vjerojatno bolji od Ponikva” ____ Postoje jasne naznake da je Dingac snazan terroir. Radi se, po svemu sto ja znam i mogu zakljuciti, medjutim i o veoma specificnom terroir-u koji od vinara trazi vishe no sto, prema mome sudu, vinari koji trenutno rade tamo a) ili mogu i znaju dati b) ili su iz ovih ili onih razloga spremni dati. U usporedbu Dingaca i Cmijeve Glavice (Ponikve su shirok pojam) se tu ne zelim upustati, onkraj toga da konstatiram ono sto je valjda svima ocito, a to je da se radi o dva ipak dosta razlicita mjesta: i sama vina, ostavimo li na trenutak po strani i sve druge faktore koji utjecu na njihov izricaj, takodjer upucuju na to.
“Vidis li kojeg vinara da bi mogao dosegnuti,ili je vec dosegnuo,Miloša po pitanju vinifikacije i tradicionalne proizvodnje plavca” ______ Eh… Frano Milosh is a tough act to follow, o tome sam puno puta na raznim mjestima pisao. Osobno sam jako volio i cijenio Dingache Nika Bure od cca ’98 do (i zakljucno s) ’04. Ta sam vina stavljao u kontekst po meni dva neupitno najbolja crna vina hrvatskog juga, Stagnuma i Murvice. O tome zasto je tada bilo tako, a danas je, ako mene pitas, drukcije i zasto su danas Burini Dingachi slicniji svim ostalim Dingachima, ne bih sada ovdje spekulirao – pokusaj zamisliti par zdravorazumskih, vec uobicajenih mogucnosti, vjerojatno ces biti u pravu :-). Osim tih jedno vrijeme impresivnih Bura, naishao bih tijekom godina tu i tamo na neki drugi za moj pojam dobar Dingach, ali nista sustavno, a narocito nista sto bih isticao u kontekstu u kojem se kao reper koristi Frano Milosh.
“zašto Miloševi plavci lijepo stare,a dingaci se uglavnom raspadaju poslije 5-7 godina,je li to do terroira ili nacina proizvodnje,ili oboje?” ___ Kao prvo, nachelno se slazem s tvojom konstatacijom (naglasavam: nachelno 🙂 ). Jedno ili drugo, ili oboje? Najkrace moguce: oboje. Ali ne zato sto je Dingach nuzno u ovom duelu inferiorni terroir, vec iz kombinacije razloga, a glavne sam vec naznacio u prvom odgovoru 🙂
Sweet Jesus, this is a tough crowd to please 🙂
P.S. Samo jos kratka glosa koja mi naknadno pada na pamet vezano na raspravu o Dingachu, Peljescu, terroir-u. Sjeca li se jos netko Mendekovih Mozaika ’04 i Selekcije ’03? To su, recimo, bila izrazito zanimljiva vina za razgovor o peljeskom terroir-u (sami zakljucite sto bi tome mogao biti kljucan razlog), a prosla su, sveukupno gledajuci, relativno nezapazheno i, prije svega, cini mi se prilicno neshvaceno… Samo kazhem 🙂
sigurno si mislio na “finas notas de hierbas del monte que perfuman su suave fondo con recuerdos de hojarasca”
Mislim da je nakon toga Mendek imao meandarske etikete
Da se vina sa Cmijeve Glavicei Dingaca razlikuju,to moze zbilja registrirati i najprostiji laik, samo mi je nejasno da li je to vise zbog terroira ili nacina proizvodnje. Drugim riječima,jako bih volio probati plavac kojeg bi spravio Miloš od grožđa sa Dingaca :).
Glede Nike Bure, nadao aam se da ces upravo njega spomenuti kao mogucu konkurenciju Milosu. Obzirom da nisam pio niti njegove novije berbe (osim par casa Bure 2011),kamoli starije,a vrlo malo znam i o samom procesu proizvodnje vina,ipak ne mogu nešto pametno zakljuciti zašto su mu recentnije berbe slabije i uniformirane sa ostalim Dingacima (pada mi na pamet samo upotreba barikiranih bacvica?).
Glede dugovjecnosti i razvijanja Stagnuma u odnosu na raspadanje Dingaca kroz godine,možda je ipak doista stvar u terroiru. Naime,sam Milos je u vise navrata objasnjavao da je jedna od tajni dugovjecnosti njegovih vina u dolomitnom tlu na kojem uzgaja svoj plavac, a koje tlo zadrzava vlagu i po najvecim vrućinama,sto u konacnici rezultira visim i konstantnim kiselinama koje omogućavaju ozbiljno odlezavanje. Na dingaču takvog dolomitnog tla nema,pa mozda u tome, bar djelomično,treba tražiti razloge slabog potencijala starenja Dingača
“Da se vina sa Cmijeve Glavicei Dingaca razlikuju,to moze zbilja registrirati i najprostiji laik, samo mi je nejasno da li je to vise zbog terroira ili nacina proizvodnje.”___ Pa kako ti je nejasno, kad sam ti upravo jednoznacno opcenito odgovorio na to opcenito pitanje: i jedno i drugo. Zbog terroira jer se, kao sto sam kristalno jasno rekao, radi o “vrlo razlicitim mjestima”, i zbog nacina proizvodnje (jasno sam ukazao na faktor ljudi koji rade na Dingachu). Ne znam stvarno sto je bilo nejasno, eventualno si mozda malo prebrzo i nedovoljno pazljivo procitao to sto sam napisao 🙂
“Barikirane bacvice”??! Heeeloouuuu?! Da si malo manje nestrpljiv, impulzivan i brzoplet, em bi pazljivije citao sto ti ja napishem, em ne bi sam baljezgao o idiosinkrazijama poput “barikiranih bacvica”…
Jos jedan primjer nepazljivog citanja, tj izvodjenja krivog zakljucka iz postojece premise, jest kad insinuiras da sam ja spomenuo Nika Buru “kao mogucu konkurenciju Miloshu”. Ja znam da se tebi mozda cini da sam ja to rekao/spomenuo, no ja to ni u jednom trenutku nisam rekao/spomenuo. Ako te zanima sto tocno jesam rekao, procitaj ponovo. Jel vidis razliku? Ako ne, sori, onda ti ne mogu pomoci, jer u toj razlici (koju sam ja izborom konkretne formulacije NAMJERNO uspostavio) ti se krije i dobar dio odgovora na neka od pitanja koja postavljas (o Buri, Miloshu, Dingachu, drugim faktorima razlike koji nisu nuzno vezani na terroir itd.).
This is how I see it: ako sam se ja spreman potruditi da ti nesto ovdje pazljivo napishem i da to cim tocnije formuliram, onda bi se ti bar trebao potruditi, ako nista drugo a ono da kurtoaznu uzvratis respekt koji sam ja trudom iskazao tebi, da taj tekst tocno i pazljivo procitas, a ne ovako ovlash, na brzinu, netocno i preko jedne stvari.
A ako to nisi u stanju ili ne zelis/ne zanima te (fair enough), onda ja sigurno nisam bas prava osoba da ti odgovori na pitanja. Ja ti nisam bas prava adresa za brze recepte: osim sto ne vjerujem u “lake i prakticne istine”, kod mene ti je od onoga sto napishem ponekad jos bitnije ono sto sam samo indirektno naznachio (a iz iskustva znam da oni koji su naviknuti da me citaju pazljivo te naznake cesto jasno iscitavaju i od tih naznaka, koje su cesto vise poticaji za razmishljanje u odredjenom smjeru nego “odgovori”, dobiju jos vise no od samog teksta – ne bi vjerovao, ima takvih i na ovom blogu :-)).
Ti se sad sigurno pitas: sta ovaj munjeni (m)onoman opet nesto sere, kakve ovo ima veze s Dingachem?
Ne brini, u dobrom si drustvu: to bi isto, da citaju, sasvim sigurno pomislili i ovi sto se uzalud trude (ili mozda uopce ne, he he) da na Dingachu naprave spomena vrijedno vino.
Dakle, kao sneak preview cu ti ekskluzivno reci da vinari s Dingacha i ti imate bar jedan, nimalo nevazhan, zajednicki problem: and that problem is the unwanted love child of “no attention to detail” and “attention span deficit” 🙂
Sto se ovih drugih stvari tice :-), sori, ne mogu se, kao sto rekoh, nazalost dalje ovdje upustati u ‘hipoteze’ o Burinom Dingacu: imam dobre osobne razloge za to, a previse sam vec i rekao 🙂
“Naime,sam Milos je u vise navrata objasnjavao da je jedna od tajni dugovjecnosti njegovih vina u dolomitnom tlu na kojem uzgaja svoj plavac, a koje tlo zadrzava vlagu i po najvecim vrućinama,sto u konacnici rezultira visim i konstantnim kiselinama koje omogućavaju ozbiljno odlezavanje. Na dingaču takvog dolomitnog tla nema,pa mozda u tome, bar djelomično,treba tražiti razloge slabog potencijala starenja Dingača” ___ Kao sto netom prethodno napisah, Dingach je vrlo specifichan terroir (zamisli da je rijech “specifichan” otisnuta u kurzivu :-)). Kao sto netom prethodno napisah, Dingach i Cmijeva Glavica su vrlo razlichita mjesta (zamisli da je rijec “mjesta” otisnuta u kurzivu :-)). Reci cu ti samo sljedece… Jedan od mogucih modela gledanja na terroir jest zamisljati ga kao ‘trifectu’ zemlje/tla, biljke/ploda (ujedno i posrednik i rezultanta!) i neba (banalno receno, klima, padaline, temperatura itd.). Ovo sto spominjes o Franinom ukazivanju na tzv. dolomitske elemente u tlu je potencijalno jedan faktor (mozda najznacajniji? Mozda ne? Tko zna…). Bilo bi nemudro zanemariti i druge, a ti prema ovoj trifecti koju ti predlazhem, ukoliko te to stvarno zanima, mozes i sam vidjeti sto ti se chini koji bi to jos faktori mogli biti.
A sto se tice hipoteza o odnosu izmedju dugovjecnosti Dingacha i tipa tla, uz poziv na maksimalan oprez u zakljucivanju, dat cu ti samo jednu malu naznaku za daljnje razmisljanje, ukoliko te zanima: nemoj kretati od pretpostavke da je DIngach u smislu “subsoil-a” 100% homogeno mjesto, tj. da je na Dingachu podloga (tj. subsoil) bas na svakom hektaru identicna. Dakle, ne krece ni svaki “Dingach” bas s istih, forgive the pun, pozicija: some are more ‘equal’ than others (i, ukoliko se nadje netko tko ti tvrdi suprotno, nemoj mu vjerovati 🙂 ). To je jedna stvar… ali na DIngachu ima i drugih stvari koje su za balans i za dugovjecnost vina jos i mnogo veci izazovi… But, enough about me :-). Ajmo sad svi, ruke gore, da vas chujemo… 🙂 🙂 🙂
Jooj. Mendekov Mozaik iz 2004. I sad me prođu trnci, kad se sjetim tog vina. Bilo je to prvo vino, koje me je podsjetilo, na vino mog dede iz Promine (možda je i Promina neiskorišteni terroir). I bilo je vino koje me je potaknulo na drugi odnos prema vinima, na istraživanje. Uz njega, mogao sam se vratiti u neka druga vremena. Našao bi se u kuhinji, uz peć. Vani bi derala bura. Na stolu je bio friško narezan pršut, pomidori i kruh, pečen u Kuli. Još sad se sjećam čaša, u koje bi Dida natočio vino. Nakon gutljaja, obrazi bi se zažarili, a vino bi sve to povezalo, u jednu uspomenu, koju i danas nosim. Dedino vino bilo je neki “gemischter satz” plavine, lasina i plavca.
No ajmo malo na Mendeka. Koliko se sjećam Mozaik je bio mješavina grožđa s više položaja na Pelješcu. Od te prve boce, Mozaik sam pratio (i pio) redovnito, i on je oblikovao moja očekivanja od peljeških plavaca više kategorije. 2004. je bila izrazito superiorna, u odnosu na 2003. Popio sam sigurno 10 boca. Izašla je i solidna 2006. a u podrumu još imam jedan Mozaik iz 2008. Možda je zadnji na svijetu 🙂 Selekciju 2003. sam probao, ali vjerojatno prerano. I za mene, i za samo vino. Istog dana je Radovićeva Reserva pobijedila svojom snagom i ekstraktnošću. Imao je Mendek i jako interesantan Opolo (Enigma), dok je Pošip bio rađen više u stilu starih Debita, a i kad sam ga pio, bio je u odlasku. Ima tu (kod Mozaika) još jedna priča, ali… nije bitna, za druge.
Kakve veze ima ovaj post, sa terroirom? Vjerojatno nikakve, osim da postoje vina, koja su i više od vina. Imaju neku priču, kao lijepe žene. Pojave se, bljesnu i nestanu. I uvijek se pitaš, što bi bilo… I to je to.
Lijep post, majstore. Ajde da tu i tamo i ja ovdje nadjem “zadovoljstinu u tekstu” :-), a da se ne radi iskljucivo o nekoj Ifketovoj maestralnoj meskalinskoj tiradi ili o nekoj od Clemensovih perceptivnih i duhovito i precizno srochenih vinjeta.
“Selekciju 2003. sam probao, ali vjerojatno prerano. I za mene, i za samo vino. Istog dana je Radovićeva Reserva pobijedila svojom snagom i ekstraktnošću.” ____ Odlicno, zahvaljujem. Puno toga recenog u relativno malo rijeci, chapeau…
eh Mendekov Mozaik 2008….upravo ga ljuljam u čaši, tako da je teško zadnji na svijetu 🙂 …friško je došla pošiljka Mozaika u Vrutku, pa tko je zainteresiran…nemam dekanter pri ruci pa sam ga dekantirao u čaši, na prvu odbojan miris, trulog voća rekao bih…sat vremena poslije je druga priča, ali i dalje na nosu ima neki čudan štih koji nisam ni u jednom drugom plavcu detektirao
samo da se nadovezem na Mendeka.. ja se sjecam Selekcije 03 i 04, i to vrlo dobro jer sam imao vise od 10ak boca i to mi je u tom trenutku bio daleko najbolji plavac koji sam probao iako ih tada nisam bas puno pio a i sjecam se da su bili skupi, ovaj Mendek je bio tada oko 250 kn boca ako se ne varam i to je bila vrlo skupa ekskluziva tada..
mislim da smo ove godine otvorili zadnju Selekciju 03 iz moje arhive i bila je odlicna, totalno drugaciji plavac, nekako suroviji, izvorniji, dobru kicma ima i kiseline, nije bio u padu koliko se sjecam nakon 10ak godina u boci..
Selekciju 03 je radio za mendeka talijanski enolog Roberto Cipresso dok za 04 nisam siguran ali 06 znam da je defenitivno radio netko drugi i tu se vec kuzio blagi pad ali je i promjenio stilistiku tako da prva selekcija 03 ostaje moj top plavac od kojeg mi je jedino i neusporedivo bolji i zanimljiviji milosev stagnum.
Tochan odgovor 🙂
ovaj Ivan je čudo, da ne kažem Selekcija 🙂
A štreber vjerojatno uopće nije čitao: https://buonsangue.wordpress.com/2010/07/20/na-cvoru-crne-smrce/
Drago mi je, Trifunovicu, da citas klasike. Preporucio bih to i mnogim direktnim akterima tzv rvacke vinske scene, ali, za razliku od tebe, samo rijetki medju njima uopce imaju intelektualni potencijal da iz toga izvuku neku korist… Pa onda, mozda, bolje ne – nije zhvaka za seljaka :-).
(P.S. Da se usput nadovezhem na citirani tekst – igrom slucaja, popio bas pred neki dan jednu od nazalost zadnjih boca Petrerinog Fatalone Riserva iz 1997. Bajkovito dobro vino koje snagom najnepobitnijeg argumenta kristalno jasno ilustrira sve o chemu sam u navedenom tekstu svojedobno pisao.)
u pravu si da sam nedovoljno pažljivo pročitao tvoje navode o utjecaju i terroira i načina proizvodnje na razliku između dingača i stagnuma… (uglavno je to zbog činjenice što sam sinoć cijeli tekst čitao i tipkao sa mobitela, pa nisam imao preglednost teksta kako spada)
ne vidim što je problem sa “barikiranim bačvicama”? kao što sam neposredno prije toga naglasio, vrlo malo znam o samom procesu vinifikacije i proizvodnje vina, a barikirane bačvice su mi pale na pamet jer Miloš jedini ne rabi barik u proizvodnji plavca, navodno jer previše aroma dodaje samom vinu, pa sva vina postaju slična, a njegova se upravo zbog toga razlikuju i odraz su specifičnosti godine berbe…prema tome, mislim da sam legitimno pretpostavio nešto što ne mora biti točno, ali svakako nije razlog da pišeš da “baljezgam”…nitko se nije naučen rodio, i nije sramota ne znati, zato i pitam 😉
glede Nike Bure i njegove “konkurentnosti” Milošu, opet ne vidim radi čega si se toliko uzjogunio oko mojeg zaključka o konkurenciji…za samu konverzaciju, barem meni, nevažno je da li Bura formalna konkurencija Milošu, ili još jedan u nizu vinara sa Dingača, već me interesiralo zašto njegove recentnije berbe su takve kakve jesu, a ti si mi dao odgovor u obliku “ne želim u detalje, probaj zamisliti par zdravorazumskih razloga”…na što sam ja ponudio barik bačvice, a ti odlepio da što baljezgam :)…pa nemoj onda laiku ostavljati na maštu da “zamišlja razloge”, ili se nemoj čuditi njegovim zaključcima koji proizlaze iz toga… s druge strane, ako ne želiš govoriti o tome zašto su mu recentnija izdanja loša, iz ovih ili onih osobnih razloga, to je isto u redu, ali ne možeš onda niti od mene (ili bilo koga drugoga) očekivati da budem telepata pa da isčitam iz općenito postavljenih premisa ne znam kakve zaključke
inače, zafaljujem na dosadašnjem tekstu, nemoj misliti da ne cijenim tvoje odgovore, ali i sam znaš da si vrlo zahtjevan pisac, a ja sam običan laik, zato cut me some slack, jer ne radi se attention span deficitu, već knowledge deficitu 🙂
Isprike dečki na ubacivanju, ali nisam znao niti da MIloš nema barrique a još manje da je u tom slučaju jedini koji ne koristi barrique?! Premda, to je samo alat, dakle u priči o zemlji, biljci i nebu te čovjeku kao interpretatoru to je tek jedan od instrumenata u ulozi te interpretacije… a ono što sam pomislio kad si komparirao Miloša i Dingače je faktor povezanosti s mjestom. Miloš je sam izgradio svaki detalj svojeg položaja i on živi s tim mjestom. Nije to enolog kojeg ćeš preksutra poslati u Marlborough da pravi crispy Sauvignone.
OK, torro, mozda si u pravu i mozda jesam previse “odlepio”, na chemu se ispricavam. No, stvarno bih cijenio da me se malo pazljivije cita jer inace stvarno nema nikakve koristi od toga sto ja ovdje drljam, a volio bih da ima (zato se i trudim).
“Barikirane bacvice”: ne radi se o nicem tehnickom za sto je potrebno neko strucno znanje, vec o puko jezicnom/semantickom aspektu. “Barik” znaci “bacvica” (dakle, bacva malih dimenzija :-)). Iako sama rijec nema nuzno sve te implikacije, u zhargonu se najcesce misli na nove, intenzivno “tostirane” bacvice. Dakle, “barikirano” je eventualno vino, a ne bacvica. (Inace, bio bih jako zahvalan da npr. dr, Trifunovic eventualno tu i tamo uskoci s objashnjenjem ovih banalnijih nesporazuma, jer za to vam stvarno ne trebam ja… Fala 🙂 )
Po pitanju Bure i barika: ne, nije u tome stvar – to ti mogu reci. Sto se telepatije tice, mogu ti reci i to da se ne radi o bogznakakvim tajnim i nedokucivim tehnikalijama i mudrostima, vec o nekim sasvim uobicajenim prakticnim i svakodnevnim zivotnim situacijama i prioritetima koja utjecu na izbore i odluke u samom vinogradarstvu i vinarenju. Prilicno banalno.
Ima li ovdje netko tko je bio i na DIngachu i na Cmijevoj Glavici/u Ponikvama? Moze li mi netko sasvim seljacki i banalno reci koja je najveca, golom oku sasvim ocita fizicko-klimatoloska razlika izmedju ta dva polozaja?
Nadam se da ne očekujete od mene odgovore, kad sam boravio na Pelješcu (nekoliko godina za redom) nije mi padalo na pamet obilaziti Dingač, a pogotovo ne Ponikve 🙂 Nego, jel ima to veze s trostrukom insolacijom gazda?
Eto, za pochetak… Sunce pametno strichevo :-). Svakih par godina me podsjetis na to da se na kraju mozda ipak nisam zajebao kad sam pred x godina odlucio, na toj preglupoj “sceni” prepunoj neprispodobivih morona, ulagati bas u tebe kao jednog od rijetkih normalnih (OK, relativno normalnih… 🙂 ) likova :-). Ouuukeeeeeeej… A trostruka insolacija znachi da…. ovaj, ehm… daaa… Da sto? Da cujemo, Trifunovicu. Molim izvod.
Nemojte tako gazda, znate da se uzrujam kad me hvale. A taman završavam Stagnum Rose 2013 dojam.
Tako da ne znam koliko je suvislo očekivati od čovjeka koji je upravo 5 minuta provjeravao što mu ne valja s tipkovnicom da bi napokon ustanovio trun na ekranu zbog kojeg mu se točka prikazivala kao dvotočka, da ponudi odgovore na ova neugodna pitanja, ali onako u magli mi se čini da sam već koristio neku formulaciju tipa kako “sunca ima i u Sahari, ali ne baš puno dobrih vina”.
Kunem da sam čuo glasove iz tog truna… “mi smo tu! mi smo tu!!!”
Rekao sam izvod, a ne poshalice (koliko god pertinentne). Potrudi se malo, dajem ti idealan povod, ucini sam tu gdje stvarno imas priliku nesto konkretnije za smislenu i sadrzajnu raspravu, pa i edukaciju ljudi koji vjerno i uporno posjecuju tvoj blog, a ne samo stalno industrijsko stancanje ovih postova u stilu “htio sam pishkiti, ali sam ipak kakao”, koji su u medjuvremenu, kao sto sad valjda i sam vidis, dopizdili i Bogu i torrou, a ne samo meni 🙂
Stvarno? Osim razotkrivanja “najvece, golom oku sasvim ocite fizicko-klimatoloske razlike izmedju ta dva polozaja” sad moram i objašnjavati kakve to reperkusije ima za vino? Pa čak sam i neki članak objavio na tu temu ne tako davno. Meni općenito trostruka insolacija Dingača ne predstavlja prednost već poteškoću. Koncentracija šećera i neusklađena fenolna i fiziološka zrelost.
Recimo, kad bi procjenjivao onako od oka 🙂 osobne favorite, ruka bi posegnula za pojedinim Dingačima i Postupima 2010-e, općenito kišne godine (što ne znači da će bolesna i prekišna 2014 dati ekvivalent 2010.) dok su na Cmijevoj Glavici u 2010 čini mi se okolnosti bile takve da se Stagnum nije niti radio ?!?
Ali nije ni to jednostavno, procesi fotosinteze odnosno izmjena vode i sunca ubrzava dozrijevanje tako da je 2014. mogla dati raniju berbu, ali su možda neke bolesti uznapredovale (nisam siguran, nije da obilazim vinograde) dok s druge strane ekstremne vrućine “hiberniraju” plod omogućujući možda i kasniju berbu nego što je to za očekivati.
Aha… Odlicno, i dobro jutro Vam zhelim :-). Sto se tice ovog zadnjeg sto spominjes, kad bismo ulazili u to, trebali bismo, naravno, odmah naglasiti i to da u ovom kontekstu, osim “eksterne” kolicine padalina, pod kategorijom “voda” i vezanih “izmjena” podrazumijevamo i jednako vaznu temu o propusnosti terena/retenciji/drenazhi itd. Stvar doista jest bas toliko komplicirana, pa kad to jos vezes na neke od stvari koje su vec prethodno spomenute na temu tipova tla, tipoloshke homogenosti i sl… Ali rekli smo da necemo o “geologiji” 🙂 🙂 :-). Pojednostavimo stvari, zadrzi se na ovom aspektu na koji se poziva hipotezom da Dingach u prevelikom broju slucajeva ne daje vina cije odlezhavanje opravdava pomalo mitsku reputaciju. Sto se tice ove formulacije o “neuskladjenoj fenolnoj i fizioloskoj zrelosti” (nejasna ti je sintaksa, pretpostavljam da si htio napisati “nesklad izmedju fenolne i fizioloske zrelosti”?!), mogu ti samo predloziti sljedece: razmisli jos jednom o toj formulaciji, kao i o tocnosti i smislenosti distinkcije koju ovdje uvodis (nadam se da nisi to napisao u nedavnom clanku 🙂 ). No, necemo sad ovdje rasclanjivati to i baviti se metajezikom. Sto umjesto brljanja po tim kategorijama ne kazes ljudima jednostavnim i direktnim rijecnikom sto u nekom tipicnom, prosjecnom slucaju za vino znaci takva ekstremna insolacija i to ne samo s velikim talozhenjem topline u tlu, nego i jos i s efektom zrcala i s termickim ekskurzijama dan/noc koje su u kljucnim trenucima sezone uglavnom neznatne? Najkrace i najopcenitije moguce, rezultanta takvih ekstremnih uvjeta je najcesce (naglashavam: najcesce, jer izuzetaka uvijek ima – ) narushavanje za relativno dugovjecno vino povoljnih omjera izmedju temeljnih gradivnih elemenata samog vina. Jos jednostavnije, bukvalnije i opcenitije: odsustvo potrebne ravnoteze.
Moze li se ipak i iz takvih preduvjeta nesto vise izvuci? Naravno da moze, u pojedinim situacijama i ukoliko su ispunjeni odredjeni za prilike Hrvatske/Dingacha uglavnom nerealni uvjeti, he he. Sto? Kako? Te zasto dokaze takvog tipa drukcijeg prvenstveno pripremnog i (vrlo uvjetno receno) korektivnog rada srecemo toliko rijetko? Eeee… To je tek pitanje koje zadire u povijest, socijalne uvjete, njima podloznu specificnu estetiku, relativno “dugo trajanje” tradicije koja je plod svih tih silnica.
Eh da, sve je to terroir :-), sve je to vino kojeg i kakvog ga znamo, sve je to jako komplicirano 🙂
No, onkraj svih tih zakuchastosti i onkraj tzv objektivnih datosti, jedan je od kljucnih problema da se ne samo na Dingachu (iako je bas Dingach odlican pokazni primjer), vec opcenito na hrvatskom vinsko, jugu, a, mutatis mutandis, i drugdje po vinorodnoj Hrvatskoj, i dalje precesto uporno robuje nekim chudnim predozhbama.
Kad smo vec kod upornosti, godinama sam na raznim mjestima opsirno ukazivao na to (osim onog mog teksta na koji si sam linkao, sjeti se, direktore, samo npr one notorne rasprave koja je pocela tako sto si mi psotavio pitanje sto mislim o potencijalu poshipa :-), i jos citavog niza drugih rasprava…), ali cini se da je stvarno samo shacici ljudi (a mozda sam i pretjerao) bilo/postalo jasno da bi to o cemu govorim moglo imati bilo kakve s… ne znam… naprimjer, nedostatkom makar i srednjerocnog potencijala za odlezhavanje velike vecine Dingacha, dakle vina s tradicionalno navodno najparadnijeg polozaja u citavoj Hrvatskoj –
Torro mora da je vec odavno zazhalio sto mi je uopce postavljao bilo kakva pitanja o toj temi 🙂
…kao što rekoh, iznimno si zahtjevan pisac 🙂 … ok, summa summarum rasprave oko dingača bi bio da, s povremenim iznimkama, danas,u pravilu,s ponekom iznimkom, nema dingača makar niti sa srednjeročnim potencijalom odležavanja (to srednjeročno pretpostavljam da je bar 8-10 godina), što se može djelomično pripisati ekstremnim uvjetima koji vladaju na dingaču, a djelomično vinarenju/vinogradarenju tamošnjih vinara, koji očito nisu, iz ovih ili onih razloga, u stanju izvuči iz tog grožda dugovječnost i sposobnost odležavanja i smislenog starenja
da li zbog te nesposobnosti odležavanja, Dingač ne zaslužuje taj svoj mitski status? je li nužno zbog toga mediokritetsko vino u usporedbi sa drugim svjetskim položajima i vinima koji mogu odležavati 20-30 i više godina? može li on uopće u svojih 5-6-7 godina, dosegnuti slojevitost, kompleksnost i vrijednosti dugovječnijih vina?
“ok, summa summarum rasprave (…) i sposobnost odležavanja i smislenog starenja” _____ Da, mislim da su to korektni zakljucci na temelju svega sto je receno.
“da li zbog te nesposobnosti odležavanja, Dingač ne zaslužuje taj svoj mitski status?” ____ Iz moje perspektive Dingach u ovom trenutku ne opravdava nikakav “mitski” status. Medjutim, neki ljudi upravo takva visokoalkoholna vina, cesto polusuha, cesto jednoslojna, bez ikakve prave slozhenosti i s fatalnim nedostatkom bilo kakve stabilne unutarnje energije i ravnotezhe smatraju “mitskima”. Nema doista nikakve potrebe da ti krshni ljudi odjednom postanu efeminirani snobovi poput, stajaznam, mene.
” je li nužno zbog toga mediokritetsko vino u usporedbi sa drugim svjetskim položajima i vinima koji mogu odležavati 20-30 i više godina?” ____ DIngach, prema trenutnim performansama i situaciji, u svakom slucaju ni priblizno ne spada ni u kakav ozbiljan razgovor u kontekstu ozbiljnih europskih vina za odlezhavanje.
“može li on uopće u svojih 5-6-7 godina, dosegnuti slojevitost, kompleksnost i vrijednosti dugovječnijih vina?” _____ Mislim da je odgovor na ovo pitanje gotovo sadrzhan u samom pitanju 🙂
No, htio bih ovdje zakljucno jos jednom uputiti na jednu stvar. Potencijalno vrijedni terroir-i mogu biti i prekriveni, zaklonjeni, zatrpani. Uvijek netko mora otkloniti sve te superponirane slojeve. Kad pijemo neko sretno vino kroz koje neki preponderantni i velicanstveni terroir progovara i objelodanjuje svoj identitet na svakome jasan i glasan nacin, lako je zaboraviti na babicu… Moja je pretpostavka da se o Dingachu zapravo jos ne zna dovoljno (pri tome ne mislim, naravno, bas u prvom redu na nas koji ga eventualno pijemo… 🙂 ).
(Ukoliko zelis dodatno provjeriti na sto mislim, potrazi ovdje thread koji se odnosi na Kunjasov Poship od prije nekoliko godina gdje nesto govorim o tom “peeling away the layers” procesu…)
.
Da.. meni se čini iz mog skromnog iskustva (samo Stagnum 2005 i Bura 2008) da je Miloš inovator u duši, baš je posvećen svom Vinu, a Bura (i ostali moglo bi se reći) su tu na Pelješcu, imaju zemlju, vinograde na dobroj poziciji – i što će onda nego raditi vino, koje manje više mora ispasti dobro.
Luka, već sam se uplašio što se dogodilo s tobom. Jako mi je drago vidjeti tvoj komentar.
Hehe, živ sam, samo ne mogu te pratiti, pa nemam ništa pametno reći.. ti pišeš sve više – a ja pijem sve manje
.. ti pišeš sve više – a ja pijem sve manje
ovo mi je nekako poznato 🙂
Kad se Nenad Trifunovic jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ustanovio je da na svom blogu opet ima thread s vise od dva komentara i 0,3 kartice teksta 🙂 🙂 🙂
Da, i nadam se da ćeš to u nedjelju spomenut na ispovijedi kao svoj grijeh, Saurone! Kaj nemreš pustit blog da se na miru ugasi prirodnom smrću?! 🙂
“No, htio bih ovdje zakljucno jos jednom uputiti na jednu stvar. Potencijalno vrijedni terroir-i mogu biti i prekriveni, zaklonjeni, zatrpani. Uvijek netko mora otkloniti sve te superponirane slojeve. Kad pijemo neko sretno vino kroz koje neki preponderantni i velicanstveni terroir progovara i objelodanjuje svoj identitet na svakome jasan i glasan nacin, lako je zaboraviti na babicu… Moja je pretpostavka da se o Dingachu zapravo jos ne zna dovoljno (pri tome ne mislim, naravno, bas u prvom redu na nas koji ga eventualno pijemo… 🙂 ).”
Svaka čast na raspravi, Tvrle…..meni se najviše na kraju svidio ovaj pasus, koji, čini mi se, donosi svojevrsno otrežnjenje poslije vrućih trostruko insoliranih postova. Razumljiva je želja ljudi da se nađe odgovor, napravi suma sumarum i jedna lijepa lista i poredak položaja, vina itd…. Al jebežga, kad stvar nije jednostavna, nije jednostavna. I uza sve što ste spomenuli…klima, tlo i njegova raznolikost unutar položaja, mislim da je glavni faktor za dugovječne Dingače, možda trenutno odsutan na Dingaču – čovjek koji to zna napraviti. Mi često romantično zamišljamo da vinari koji su svaki dan u vinogradu i praktično žive tamo ( i tako je i njegov nono, i nonov nono) svakako moraju najbolje razumjeti i osjetiti taj teroar. Većina ih kurca ne kuži, ko i svugdje u svijetu. Proces sazrijevanja vinara, razumijevanja teroara, stvaranje kritične mase kvalitetnih vinara i stilova na određenom kruju/položaju traje GENERACIJAMA, a ne jebenih 20 godina. A bojim se da će to na Dingaču ići još sporije jer je jedna premala prerazvikana preskupa pripizdina….a još se i nalazi “na našim prostorima”. Dakle, mislim vako….da se Miloš nalazi na Dingaču, o tom položaju bi danas rasprava izgledala drukčije, a isto tako niko kurca ne bi znao o Ponikvama i Cmijevoj Glavici.
Da bi rech rekel, o veliki barde boba kojem se reklo bob 🙂
..zato sam i napisao da bih volio probati vino koje bi napravio Miloš od grožda sa Dingača…međutim, kako se to vjerojatno nikada neće dogoditi, džabe je fantazirati
nego, ne mislim da sazrijevanje i stvaranje vinara nužno mora trajati generacijama, Miloš je svoje ime stvorio u manje od 20 godina, zašto bi drugome trebale generacije…”samo” se treba pojaviti prava osoba
pomalo nevezano za raspravu, pitanje za buonsangue: da li bi prije dao novce za bordošku kupažu sa Paga (Boskinac) ili dingač po izboru? (teoretski govoreći, da ti je to jedini izbor)… obzirom da je nedavno bila rasprava o tome kako su bordoške kupaže s Paga prenapuhana besmislica..
“nego, ne mislim da sazrijevanje i stvaranje vinara nužno mora trajati generacijama, Miloš je svoje ime stvorio u manje od 20 godina, zašto bi drugome trebale generacije…”samo” se treba pojaviti prava osoba” ____ Good luck with that :-). (Osim toga, shire se pitanje u ovom slucaju ne moze svesti samo na sazrijevanje nekog pojedinog vinara, vec citave jedne mikro-kulture na nekom lokalitetu… No, to je tema za neki drugi put 🙂 )
“pomalo nevezano za raspravu, pitanje za buonsangue: da li bi prije dao novce za bordošku kupažu sa Paga (Boskinac) ili dingač po izboru? (teoretski govoreći, da ti je to jedini izbor)… obzirom da je nedavno bila rasprava o tome kako su bordoške kupaže s Paga prenapuhana besmislica.” ____ Skroz hipotetski :-), najradije bih dao novce za jos koju bocu tih berbi Burinog Dingacha koje sam nabrojao, jer vecinu tih berbi nazalost vise nemam, a ono sto jos imam, imam tek u apotekarskim kolicinama.
A ako se svedem na realne okvira :-), znaci trenutna ponuda s Dingacha ili Boskinchev Bordeaux blend… Ovisi. U nekim prethodnim berbama mi se vrlo svidjelo kako Suljic radi, pa sam tu i tamo znao, bez ozbira na to sto se ne radi o vinu koje mi je bas neophodno ili u samom centru pazhnje, uzeti po nekoliko boca, dijelom i u znak male, simbolicne podrshke. 2010 mi se zatim nije nimalo svidjela, i ucinilo mi se da nacin na koji se Boskinac BB 2010 prilicno drasticno (i za mene tada pomalo neocekivano) odmaknuo od bilo cega sto mi je zanimljivo nije svodiv tek na karakter berbe, vec i na neke konkretne vinarske odluke i izbore. Od tada nisam probao nista od ovih recentnijih berbi koje su na trzistu.
Ali OK, da ne ispadne da bas uvijek samo kompliciram, I’ll play along :-): obzirom na veliku vecinu toga sto se danas nudi pod etiketom “Dingach”, odgovor je vjerojatno 8/10 u korist Boskinca :-).
(Sace da me izjedu ovi puristi s bloga… 🙂 )
OK. Ovo ti je bio odgovor po pravilima koje si ti zadao.
A sad odgovor po mojim pravilima: get out of here… 🙂 🙂 🙂
P.S. A sad da i ja samom sebi, kad je vec bal, zadam jedan bedasti i, na svu srecu, potpuno nepotrebni zadatak, pa nek onda i halal gori :-). Da moram piti hrvatsko vino od bordoshke sorte ili bordoshkih sorti (a da to bas ne mora biti Boskinac), ne bih ni trenutka dvojio: Grabar, bilo mali, bilo veliki. Uvjerljivo i bez prave konkurencije najbolji rad s “bordoshkim” materijalom u rvata, i tako, cini mi se, vec neko dulje vrijeme. Sve berbe koje sam probao iz proslog desetljeca (do 2009.) bile su izvrsni, a neke i majstorski radovi (pri tome ponajprije mislim na fantastichan posao u deklasificiranoj berbi – ’05? Krasno vino…). Nakon toga prva berba Zdjelarevicvog crnog Naguala – odlican rad. (Trifunovic nikad nije shvatio to vino, but then again, Trifunovic, as we all know, has the palate of a yak :-))
Preporučam: http://carolinemuoti.hubpages.com/hub/Weird-Foods-Around-the-World#slide8508934
Nadalje, korigirao sam svoje ishitrene, tadašnje stavove o crnom Nagualu, čini mi se 2008.godištu 😉
Ali, čini mi se također i da je godište naznačenog odmaka (koje i meni doista strši) kod Boškinca 2009., a ne 2010.?
Jeste, da, imas pravo, 2009. a ne 2010. Prethodno su mi ’06 i ’07 bile bas dobre. ’08 nijesam probao (bar ne da se sjecam).
2008, koliko znam, nije niti izašla na tržište
Oh well. That explains it 🙂
Upravo. 2008 ne postoji, a 2009 je unatoč impresivnoj zavodljivosti, zapravo od početka bila van pravog balansa i iz niza razloga (od kojih su neki očigledni spomenuti u ovom threadu) nedostojna (svake na svoj način) genijalnih 2006 i 2007 (bez obzira što sam je u datom trenutku podosta nahvalio, a budite sigurni da je mnogima baš ta “najbolja” berba), ali 2010 je (premda se tome nakon 2009 nisam nadao) doista drugačija. Povratak tlu i ozbiljnom vinu. Sad ne znam što bi očekivao od 2011 koja je klimatski općenito sličnija 2009 nego 2010. (valjda i na otoku Pagu).
Možda sam više naučio iz te “poklonjene ocjene” ili pogrešne procjene 2009-e nego iz svih “pogodaka” do sad.
mislim da ovaj put neće biti potrebe za “natezanjem” ocjene i dojma 🙂 …uglavnom, živi bili pa popili (i recenzirali) :p …zasad sam jednu uspio “zaklati”, druga će za Novu na kolinje
nije to bilo ništa nategnuto niti tada, samo sam naknadno sam sebi priznao pogrešnu procjenu
a sad kad ponovo gledam komentare s https://vinopija.com/2014/08/06/boskinac-cabernet-sauvignon-merlot-2010/ trebao bi ti nekako nabaviti butelju 😉
Ti se zajebavas, ali to sto ja nikad nisam u Zgb ne znaci da ne postoji zivahan promet na relaciji Zgb-Bxl koji, po potrebi, stizhe i do mene. Ti samo reci kad je boca spremna, a ja cu ti dati repere po kome da ju poshaljes :-). Boskinca cu rado probati, a ovih dana se spremam konacno probati i one Ivanove boce (crna, jer Skrlet je pohlepno zrtvovan odmah, s ocekivano superlativnim rezlutatom – hvala autoru kako na bocama, tako i na jos jednom izvrsnom skrletu!), a bogami i jedan special bottling najtalentiranije, najsharmantnije i najinteligentnije hrvatske enologinje :-).
(BTW, bas sam se u petak navecer, dok sam, izmedju ostalog, pio fantastican Dardi Le Rose iz navodno bezveze 1995. :-), sjetio da nisi, za razliku od najtalentiranije hrvatske enologinje, uopce nista komentirao Poderi Colla. To mi je sumljivo :-))
Susret s Tinom Colla bio mi je jedan od najboljih trenutaka 2014.-e godine i svakako najznačajniji. (Do tog trenutka, uvjerljivo najbolji dojam na mene je ostavio Branko Čotar kojeg sam upoznao u proljeće) Ali Tino Colla je podijelio nekoliko doista ključnih momenata (za razliku od ovog threada oko Dingača koji je u usporedbi skoro banalan, uključivo i moj skromni doprinos, premda mnogima vjerojatno “otkrivenje”) koje jedva čekam objaviti u nekom dojmu. Npr. Pinot Nero kao nešto što me dotaknulo i što si mogu priuštiti, a spremnije je za konzumaciju od Bricco del Drago ili Dardi Le Rose, premda je Poderi Colla Barolo Bussia 2009 (Dardi Le Rose) meni možda najbolji Piemont, a zacijelo najbolji Barolo koji sam probao (sjećaš se da nisam u dovoljnoj mjeri doživio, naspram očekivanja, tvoje zaista znalačke odabire svojedobno). Tako da bit će riječi i o tome, ali čekam da imam vino ispred sebe.
He he, zato sam ti i reko da idesh :-), ne chudi me da ti se svidjelo. I druga vina su im odlicna, ali Dardi Le Rose je i meni jedan od posebno dragih, transparentnih, elegantnih i chudesnih izrichaja barola. No, koliko god zna biti ugodan i impresivan vec i dok je mlad, treba mu, kao i vecini drugih barola koji su dostojni vlastitog imena, u vecini berbi bar 15-20 godina da se stvarno pokazhe.
Tvrle pošalji janjičare s Olgom & C. Pinotom i oslobodi me ozbiljne 2010.
good, good, pišem, pamtim :)… ako budeš probao Boskinac 2011, a vjerujem da će i vinopija u dogledno vrijeme izbaciti tu recenziju, jako bi me interesiralo tvoje mišljenje…meni osobno je to bilo najbolje što sam probao na vinocomu ove godine…jest da je cijena “zgodna”, ali što je vinopija rekao, Šuljić vrlo brzo rasproda svaku berbu Boškinca
Uhvatila me neka nostalgija i konačno kupim ovu bocu Dingača iz 2008. Što reći, završilo je nakon par gutljaja u sudoperu. U ovom slučaju, odoše kune na kvasinu.
meni je ovo možda jedno od rijetkih vina koja je svaka godina manje više slična,da ne kažem ista.hebeno smeđe karamerilizirano vino bez imalo života u bilo kom aspektu.dovoljno pogledati boju.ja ga dobijam uredno iz godine u godinu za poklon i redovito gas poklanjamili izlijevamu lavabo nakon probe…. ne bi dao ni 30 kn za njega..p.s. sad sam trijezan 🙂
i onda me napadnu zašto objavljujem dojmove o tržišno najznačajnijoj Dingač etiketi 😉 Ovo je tzv poklon forwarduša 😛
plavac poklonuša je trenutno od tomića regular plavac mali…ja ga proslijeđujem
kod bijelih i dalje silvanac orahovica i neke graševine ..sve nepitko
ne kužim zakaj mi netko npr.ne pokloni malvaziju od kozlovića ili roxanica?
ili ljudi poklanjaju vina koja uopće ne piju ili nemaju pojima o vinu pa piju isto
ovdje se naravno govori o srednjim strukturama puka…iako sam nedavno saznao da je u biti srednji sloj naveden primanjima od 10-20 tisuća kuna
pa onda nećemo zamjeriti sirotinji nego zahvaliti i još bolje dati im neka piju isto vino 🙂
jel’ ko probo dingač 50?
Nisam, ali vidim da je vješto eskivirano “kopiranje” tovara i da se naglašava “zaokret” u odnosu na “tradicionalne” (!?) visokoalkoholične, teške, taninske Dingače. Koliko god arogantno zvuči, prilično sam siguran da mogu precizno zamisliti kako izgleda vino “suradnje badelovih enologa s izabranim pelješkim vinarima” 😉 Vjerojatno ni ja ne bi imao ništa dodati na opis vina “Zaokruženi blagi kremasti okusi i atraktivni okus osušene šljive i džema od jagoda.” 😀 New World Dingač ispisuje novu povijest.