Cijena: NA
Isto vino u dvije izvedbe ipak nije isto. Dobio sam „regularnu“ Blatinu (označenu brojem 5499) te „barrique“ verziju (označenu kao 1466 od 2000).
Regularna Blatina miriši na zdrobljeno sitno bobičasto voće, duhan i cedrovinu, dok „barrique“ verzija uz zrelije sitno bobičasto voće pomalo odaje tostiranu bačvu.
U regularnoj boci prvotna voćnost nastupa uz laganu zemljanost i spore kiseline koje se vuku za gutljajem te donose osvježenje s odgođenim učinkom 🙂 Brašnjavi i nejednaki tanini djeluju „domaće“.
Barrique varijanta na prvu je nešto mekša i zaobljenija i čak djeluje bolje uravnoteženo, ali u voćnu prirodu dodaje drvenih tanina… pri tom je vanilinski slatkasti utjecaj zanemariv, djeluje kao ne osobito primjetna, ali nepotrebna šminka.
Sasvim dosta tijela i srčanosti pruža regularna verzija uz uklopljenih 13%. Vino koje traži primjereno jelo, tjestenine s mesnim umacima, nareske i tvrde sireve.
Barrique je „samo“ ušminkana verzija istog vina, ali uz jelo djeluje zrelije i „slađe“, a vinska acidičnost proradi kad treba.
Općeniti zaključak je da unatoč uvodnoj opservaciji 😉 obilježja berbe odigravaju veću ulogu u različitnosti vina negoli „regularna“ vs. „barrique“ verzije i sreća da je tako.
Sviđa mi se voćno-zemljana pristupačnost regularne Blatine, osobito uz jelo. Sviđa mi se i ambicioznija, ali nepretenciozna varijanta barrique etikete, dovoljno prozračna i unatoč „agresivnijem elevage-u“ podjednako „domaća“ posvećenost…
Dnevnik vinopije 