Dnevnik vinopije

Cijena: 99,50 kn

Ovo vino sam „proglasio“ najlošijim i najboljim koje je Kosovec dosad napravio. Najlošijim tijekom kušanja iz tanka tamo negdje 2012. kad sam se oduševio Škrletima 2011. Najboljim, 29.01.2014. kada sam zabilježio…

„tvrdi macerat, bijeli tanin…pomalo „prljavo“, s temperiranjem u čaši naglašenije su i povišene hlapive kiseline koje podsjećaju na kompot od kruške ili dunje. Vrlo ekspresivno, ali „macerirane“ aromatičnosti. Čini se da je prikladno za veliku, široku čašu da otpusti sve mirise i okuse, ali najveći doživljaj je u fokusiranoj, prodornoj, intenzivnoj vinoznosti Chardonnaya. Tvrda breskva, kruta acidičnost koja nije „u kičmi“ već prožima vino, elektrizira ga, daje mu naboj… Rudimentarna, izrazito suha struktura ponaša se bolje u klasičnom tulipanu koji drži sve bitno na hrpi… čarobni trijumf života u vinu nadvisuje sve što ga želi uništiti, ostajući pritom prizemno, pristupačno, iskonski „težačko“…“

Odonda je prošla godina dana i Chardonnay je tek nedavno napunjen u boce. Tijekom tih godinu dana ovo vino sam mrzio i obožavao. Jedan put umorno alkoholno čudovište s 14,9% btw 😉 , drugi put uzvišenost koje ne isključuje dražesnost…

U ovom trenutku, balzamičan nos i krutost na nepcu. Jantarno-narančasta prema svijetlo-smeđkastoj? Genijalan tanin i neprimjetne, ali žilave kiseline. Nešto tromosti, ali ne i umora. Trenutno mi je u dopadljivoj fazi, premda je više na gorko nego na octeno… ali u mjeri koja je užitna i u kojoj se može doživjeti ovaj trijumf života.

Umjesto zaključka, ostaju pitanja. Vino koje strašno oscilira s nevjerojatnim usponima i padovima, koje čak i neujednačeno dozrijeva (npr intergracija kiselina, zrelost tanina) stalno tražeći novu ravnotežu. Nešto posebno. Uz polutvrdi sir Biskup i voćni namaz od korice naranče ili Tartufino bakalar na bijelo 🙂 Lijep spoj.