Aleksić, Amanet, Vranac, 2011.

Cijena: 1249 rsd

Aleksić_Amanet_2011Aleksić_Amanet_2011_blMiris pinije i vršak smreke. Po nosu bi se reklo da ovo vino još nije apsorbiralo svoje drvo 🙂 Zadimljenost, ali i tamjan… dim tamjana ko´da liječim bronhije. Voće nije pretamno, lagano jest ukuhano, ali bez džemastog osjećaja.

Na nepcu, nemam problem s čak 15% deklariranih alkohola, ali imam s taninima. Nakon sat i pol dekantiranja vino nije niti toliko trpko, niti preekstraktno, niti prekoncentrirano, niti prezrelo, koliko se čini nezgrapno jer ti tanini su posvuda… ne toliko brojni, ali jako sitni i svejedno jako grubi, dijelom drveni, dijelom i zeleni, a definitivno tvrdi!? Jes da je boca možda bila pod „laganim“ bottle shockom, ali tanini se lijepe za nepce ko` tvrdokorne mrlje na odjeću iz reklame. I ostaju tamo. Umjesto da se lijepo otope intenzivirajući povratni okus i produbljujući doživljaj. Ovako kao da nisu dio vina. Kiseline lijepo raspoređene, alkoholi uklopljeni, a taninu treba još vremena u boci.

A nakon dovoljno vremena u dekanteru i čaši, kao da se potpuno pripitome i superinteresantan nos proradi. Zemljanost i gnjecava voćnost suhe plave šljive. Afrička šljiva 😉 Potencije ne manjka. Vatreni Vranac nepripitomljene trpkosti postaje vino „obogaćeno“ eteričnim uljem borovih iglica.

Preobražaj od kuštravog vina na početku do čvrste cjeline. Kiseline postaju malo preprobavljene i anestezirane, ali preobražaj je dramatičan. Toplo-hladno. I vruće i hladno isti su soj, sigurno čine fantastičan spoj.

Ne znam. Ljudi u ovim krajevima vole ovakva vina i ovo vino jako dobro nosi svojih 15%. Ali, da li je nešto što bi poželio ponovo? Uostalom, na etiketi pošteno piše „vino proizvedeno u Republici Srbiji od grožđa proizvedenog u BJR Makedoniji“. I dosta je uvjerljivo. Malo mi je ipak prenamješteno. Vranac koji nije zadovoljan s tim što jest i pokušava biti više od toga, a nema pravu dubinu. A ja baš volim Vranac… i ne vidim da će se ovaj razviti u nešto bolje od ovog što je sad, a puki farbač jezika koliko god dobro posložen više nije vino koje me zanima. Ali bi me zanimalo pet godina od danas jesam li bio u pravu.

Oglasi

10 thoughts on “Aleksić, Amanet, Vranac, 2011.

  1. Gordan Paunovic 29/03/2015 / 17:34

    Ako ga niste popili u tih pola sata, trebalo je da ga probate nakon dva sata a onda nesto da sacuvate za naredno jutro. Amanet ima sumanutu progresiju tokom aeracije, samo mu treba pogoditi pravi trenutak. Jedno od najzanimljivijih vina iz Srbije u ovom trenutku u toj klasi cene.

    • vinopija 29/03/2015 / 18:09

      Hvala na komentaru. Nakon te progresije, odn. zamjetne promjene koju sam i pokušao opisati odlučio sam pratiti što se dešava kroz nekoliko dana i ostao pri ovoj impresiji. Prvobitno sam vino dekantirao dva i pol sata. Mislim da je bottle shock imao utjecaj na doživljaj više nego priprema boce. Volio bi da je taj pravi trenutak nešto što nastupa ranije i traje duže, ali to će vrijeme pokazati.

      • torro 29/03/2015 / 18:16

        Što misliš pod bottle shock?

        • vinopija 29/03/2015 / 18:27

          Boca je prošla prilično drmusanja prije nego je došla do mene, a ja sam je otvorio dva, tri dana nakon što je stigla…

          • buonsangue 06/04/2015 / 11:00

            Think again. Sounds like you’re talking about “travel shock”, not “bottle shock”.

            • vinopija 06/04/2015 / 11:39

              Ma može i culture shock 🙂 To je to. Travel shock, bottle sickness… mislim da se i bottle shock koristi za opisanu pojavu?

              • buonsangue 06/04/2015 / 12:45

                Koristi se, koristi se, kako ne… Ljudi pricaju svakakve gluposti :-). No, termin bottle shock je uopce nastao kao referenca na fenomen prolazne “uzburkanosti” ili “uneredjenosti” vina netom nakon punjenja u bocu, tj buteljiranja. A termin travel shock se odnosi na onu anekdotalnu dzhidzhu o “uznemirenosti” vina zbog kraceg ili duljeg transporta i posljedicnog drmanja :-). Do konfuzije u koristenju termina doslo je, bez obzira na to sto si procitao na internetu :-), iskljucivo zbog ljudi koji tako i tako misle da je sve to jedno te isto i ne bi se previse naprezali, sto je, osim, izgleda, tebe, i ogromna vecina ostalih :-).

                • vinopija 06/04/2015 / 13:05

                  Ma kakvi, sad sam i sam pod stresom 🙂 Doživio sam oboje opisanih situacija, stresiranost nakon punjenja i stresiranost nakon drmusanja, a naslućujem i jednu s tim nepovezanu premda čak meni zanimljiviju okolnost koja nastaje prilikom izmještanja određenih vina iz mjesta u kojem je nastalo, ali sve mi se čini manje ili jednako značajnim koliko i razina osobnog stresa prilikom iščitavanja pojedinog vina 😉

                  • buonsangue 06/04/2015 / 13:21

                    U jednom si u pravu: svi ti fenomeni toliko su “znanstveno istrazheni” da je, kad te netko, kushavshi neku ocito nevoljku bocu, pita “what’s the matter with this wine”, najbolji odgovor zapravo “I don’t fuckin know, do I, some shit or other, obviously” 🙂

                    • vinopija 06/04/2015 / 13:33

                      shockingly so 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s