Dnevnik vinopije

Cijena: 131,75 kn

Izgleda je sami naziv pažljivo odabran. Pod uvjetom da se ne misli na finsko aromatizirano alkoholono piće od voća 🙂 „Sorbus“ podsjeća na sorbeto, nešto hladno i osvježavajuće, ali i alkoholno, lagano, a punog okusa. Nakon ili umjesto deserta.

Također me podsjeća na „servus“, arhaičan, ali prijateljski pozdrav pri susretu i pri rastanku. Sorbus je prvenstveno vino rastanka. Nakon dobrog objeda.

Stvarno mi miriši kao sorbeto od limuna. Tu je i kandirano tropsko voće, svježa kora naranče i sušene marelice, nadjev od jabuka… zaista čudesa i skladan raspon aroma koje su dosta „disciplinirane“, nastupaju podjednakim intenzitetom, ravnomjerno i s priličnom integriranosti međusobno i u dubinu.

Tek u ustima pojavljuje se medna, više peludna komponenta, medica s limunom do granice s gorčinom. Prezrelost nikad ne nastupi više od tenzije u povratnom okusu.

Skoro sterilno precizno posloženo obzirom da je vino nastalo iz dugo prosušivanih odabranih bobica Muškata momjanskog. Ništa „polu“, skroz je slatko, a nimalo „ljepljivo“. Čak se i pod prstima ponaša više kao eterično ulje 🙂

Dosegnulo je i nezanemarivih 15% alkohola. Netko si je dao truda u blagoslovljenoj 2009. godini 😉 Zacijelo najeksponiraniji ambasador momjanskog muškata očito je želio napraviti nešto posebno iz sorte koja ga je obilježila.

Ono što ovu kaplju čini osobitom je pitkost. Bez pitkosti imali bi samo ljepljivi sirup. Jasno da nema jamstva kako će se vino ponašati u svojoj zrelosti koja još ni blizu nije nastupila, ali Sorbus je divan primjer slatkog vina sa svježinom i strukturom koja se ne da naslutiti isključivo iz analitičkih podataka laboratorija.

Eterično na nepcu do granice gorčine, a dominantno grožđano i muškatno bez težine, osim u pogledu aroma čiji raspon pokriva od oraha do sorbeta od limuna.

Nego, da pojednostavimo… hoće li ići uz baklavu? 🙂 Vjerojatno, premda bi osobno pravi par tražio u kontri kakvog odgovarajućeg sira ili umjesto deserta.