Ha! Danas počinje festival žlahtine. U nedjelju je Razgon, dan završetka mužnje ovaca i njihovo puštanje na slobodnu ispašu 🙂 O Danima šurlica, foto natječaju, Danima vina otoka Krka i ostalom – link.
Moram priznati da nisam išao u Vrbnik zbog Žlahtine. Premda je bilo zanimljivo istovremeno usporediti vina vinarija Šipun, PZ Vrbnik, Ivan Katunar, Katunar (Anton), Toljanić, konoba Nada… moj interes počiva na Sansigotu i Plavcu. Najsjeverniji Plavac je stvarno nešto što je važno probati. Ne samo zato što mi se svidio 🙂 Bitno je za bolje razumijevanje svih plavaca.
Sansigot, Sansego, autohtoni Sušćan Crni, očuvan na Susku i danas presađen, ima fascinantnu priču i specifičan karakter. Loze s terena otpornih na phylloxeru uvijek stvaraju intrigu o vinima prije europske vinogradarske kataklizme :-P. Od dva monovarijetalna Sansigota vrbničkih vinara Katunar Ivana i Dobrinčića (Šipun) nisam toga dana probao nijedno.
Niti najsjeverniji Plavac niti pre-phylloxera Sansigot ne dolaze iz samog Vrbničkog polja. To je klasično kraško polje postalo simbolom jedne druge priče – Žlahtine. Osnovni point je u tome da osigurava kontinentalne mikroklimatske uvjete na jednom mediteranskom otoku. U prošlosti u tom polju nitko nije sadio lozu, već povrtne kulture. Premda ta žuta ilovača s malo crvenog pijeska okolo može i ozbiljno presušiti, poljem su prokopani kanali kako bi uzgajivači osigurali odvodnju. Dakle, odvodnju 🙂 Tek je moderna tehnologija s učinkovitim zaštitnim sredstvima omogućila uzgoj loze u Vrbničkom polju. Berba stotina hektara polja se jedne ne tako davne godine odvijala u čamcima 🙂 Predanost čistim kanalima jednako je važna kao terminima špricanja.
Uglavnoom, divno svjedočanstvo što može tehnologija i enologija danas. Pedantni monument ljudi kojima je jako stalo dokazati kako 1 +1 daju 2. Dok ja tražim one „jednadžbe“ u kojima 1 + 1 daju više od 2. U krajnosti to znači – recept vs. duša. Nema smisla debatirati s 1 + 1 rutinom koja savršeno ostvaruje svoju svrhu. Mogu samo ponuditi svoj uvid. Uvid.
Koji ne treba biti osobito dubok kod današnjeg vina koje se istaknulo u paralelnom kušanju mladih žlahtina kao možda i najskladnije. Limeta na nosu i adekvatno osvježenje na nepcu. Trajanje primjereno brzoj ljetnoj konzumaciji dobro rashlađene vrbničke žlahtine s 11% alc. Kratko, taman da potencira žeđ za novim gutljajem.
Slankastost koju ostavlja na nepcu ne bi zvao mineralnošću (!), ali svejedno je Toljanić ostvario sklad pun svježine. Već spreman „gemišt“ 😉 Kisela breskva u hladnom čaju od jabuke. Neka Lass uns anstoßen!!! odjekuje krčkim i kvarnerskim restoranima ove sezone 😀
Dnevnik vinopije 