Cijena: cca 13 Eur
Moram se ispraviti. U prethodnom dojmu za 2010 godište ovog istog vina napisao sam da nije „di Cialla“. Krivo. U međuvremenu sam se potrudio posjetiti Ciallu. Ronchi di Cialla isključivo vino iz starih nasada deklarira kao Cialla, premda bi vjerojatno mogao i ovaj „inox“ Schioppettino. Detaljnije o položaju i vinogradima u nekom narednom dojmu…
Ne želim komplicirati baš kod ovog vina koje osvaja upravo sa svojom jednostavnošću. Čini se kako je prekrasno jednostavno vino često teže ostvariti od prestižnih boca.
Paprenost Schioppettina i zemljanost zrače na nosu, ali najvažnije je da miriši kao vino 🙂 Čini se banalnim deskriptorom, ali sve teže je danas naći baš tu vinsku dimenziju. Zatim divna sirovost poput komada crvenog mesa. Nešto čim bi zalio sve od pizze do tortellona punjenih ricottom i špinatom s raguom od morskih puževa 😉
Osvježavajuća hladnoća nema veze s kiselinama. Bar ne s pukom analitikom. Ima veze s rasporedom, tipom i suodnosom svih komponenti. Mogao bi ovo uživati svaki dan.
I dalje se nastavlja trend sve manje dojma o vinu, a sve više o svim ostalim aspektima tvog života. Nije ni čudo da ti se ekipa s komentara rasula i da je čitanost bloga nikakva.
Ne znam zašto to tebe Tibore uzrujava, ali srpanj i kolovoz svake godine ima 30% slabiju posjećenost. Zatim, posjećenost koju spominješ izravno ovisi o broju postova kojih je namjerno manje nego prethodnih godina. Onaj broj jedinstvenih posjeta koji mene zanima nije se promjenio.
Jedini “aspekt mojeg života” koji sam spomenuo ovdje je da sam bio gost Ronchi di Cialla i o tome ću vrlo skromno pisati u dojmu za Schioppettino 2010. Volio bi da mogu još više tih aspekata uključiti.
Tibore, ovo što si napisao, i način na koji si napisao, je vrlo ”intiman” komentar, a ujedno i oštra kritika prema čovjeku koji je na vlastitom blogu, unatoč svemu, došao do milijun klikova i bezbroj, često vrlo kvalitetnih, rasprava i komentara (sviđalo se to nekome ili ne).
Trunku više poštovanja prema autoru, trudu i dugovječnosti ne bi bilo naodmet. I on evoluira, u svakom smislu, a da li je naprijed ili nazad, to je samo njegov smjer.
Imaš još tonu super blogova u Hrvatskoj pa skrolaj dole do blogrolla da vidiš kako su čitani, ažurirani i edukativni. Ovaj blog je ipak jedno lijepo svjedočanstvo koje je mnogima puno pomoglo u građenju svoje ”vinske persone”, a pri tom je ostao iskren, koliko god je to bilo moguće.
(je*emu, kao da pišem epitaf – sorry Direktore 🙂 )
Nema na čemu, umjesto evoluiranja odlučio sam se za implodiranje 😀