Cijena Stagnum 2006: 211,75 kn (Stagnum 2007 još nije u prodaji)
Očito je godina 2007. omogućila vinaru da pokaže svu ljepotu i smisao. Nikad bolja integriranost voća i tla. Voće je delikatno i duboko. Rogač i smokva izmiješani s kaduljom i makijom. Određeni „kameni“ aspekti koji više govore izostankom trivijalnog, nego obiljem površnih senzacija u usporedbi, tek su u naznaci. Vino je napunjeno, ali čeka u podrumu u skladu s praksom podruma. Međutim, u svakom taninu, svakoj molekuli, obuzet sam tim nagovještajem. Ispunjava me strahopoštovanjem obzirom na očekivani razvoj u boci.
Kome je promaknulo, očito nisam slučajno upravo slatki Stagnum 2007 proglasio najboljim vinom nastalim na ovim prostorima uopće.
Napokon, svjedočim 2007 suhom Plavcu. Istinski velikom. Magična cjelina, mesnato sočno, kožnata zrelost, istovremeno asketski precizno u nijansu prenosi jedinstveni identitet Plavca Malog Cmijeve Glavice u Ponikvama. Prepoznatljivo Miloš, u svim bitnim aspektima.
Ravnoteža najbogatije punoće zrelosti Juga s okrepljujuće hladnim srcem kakvu sam uopće mogao zamisliti iz Plavca.
Pažljiva priprema se podrazumijeva. Primjerena čaša i dekantiranje.
15%-tni Stagnum 2006. isprva daje malo više topline na nosu, a malo manje one pozitivne hlapivosti. I materijal djeluje zrelije, na rubu prezrelosti, osobito iz bordoške čaše. Zbog svega isprva djeluje snuždeno, a senzacije eterične i herbalnije.
Na nepcu je jasno da nije umor u pitanju, već drugačija ravnoteža. Potpuna smirenost. Ozbiljno duboka.
Integrirana cjelina u kojoj se više ne razabiru gradivne komponente. Nastalo je nešto novo. Potreban mi je drugačiji „ključ“ od strukture tanina, razine kiselina i ukupnog alkohola.
„Slatko“ je i „ljuto“… mineralnost nije očita na prvu, ali nakon malo vremena, vrlo je čvrsta. Napokon usklađene frekvencije s vinom dobivam naranče, arancine, pomegranate i suhu višnju, čak i korijen sladića, sve u „vrlo vinskoj štoriji“.
Ionako je najpametniji zaključak da naposljetku bordoška čaša naglašava voćnu stranu, a burgundska mineralnu 🙂 Kao i mali detalj… da je 2006 Stagnum živ. Da se mijenja u čaši predivnom i polaganom progresijom. Uranja u više voća sada nego na početku. Zreli Stagnum. Mračan. A treći dan moćniji nego prvi.
Dva Stagnuma iz samo jedne godine razlike i u usporedbi toliko drugačija. A opet, tako prepoznatljiva kao Stagnum.
Dnevnik vinopije 
lijepo si opisao 2006-tu, mračna i zrela, na rubu prezrelosti, ali ipak ne i preko toga poput plavaca sa Dingača,..meni fantastičan…2007 nadam se krajem godine probati, ovaj opis me još više zaintrigirao
p.s. šteta što buon više ne piše ovdje, zahvaljujući njegovim člancima danas bolje razumijem Stagnum
Bez brige, u vrlo smo prijateljskim relacijama. Šalje mi recepte za kuhanje vina i alkemičarski sveti gral “kako iz gemišta stvoriti bevandu i obrnuto”. Liječnici su mu prepisali strogo suzdržavanje od davanja daljnjh komentara. Vjerujem da će se vratiti ponovo kao el tvrle po isteku apstinencije, što bi sudeći po tvojem odabiru nicka moglo dodatno produbiti vaš odnos. Zanimljivo, nekako istovremeno se ifke povukao. Dugo sam sumnjao kako se radi o još jednom identitetu iste osobe. Ili drugoj osobnosti iste osobe ili kako već… ali njega se nemoguće riješiti 🙂
On a more serious note… mi je stvarno drago da si uspio doživjeti Stagnum. Ja ti vjerujem da skoro svi posjedujemo taj senzibilitet koji to omogućuje, ali ga je malo teže aktivirati kad si opterećen time što sve “znaš”. Siguran sam da ćeš znati uživati u Stagnumu 2007. Između ostalog svakako i zahvaljujući Tvrletovim člancima.