Cijena: 65 kn u vinariji
Sansego je drugi naziv za Susak, pješčani otok. Sansigot kao naziv sorte svakako bolje zvuči od Sušćan Crni. Zanimljivost je u tome da se radi o lozi koja je zahvaljujući specifičnom tlu Suska, ostala nedirnuta phylloxerom koja je promijenila Europu pred 150 godina.
Negdje u rasadniku Ivice Dobrinčića ova skoro izumrla sorta dala je novi materijal iz kojeg je nastala ova boca, jedna od svega dvije dostupne etikete monovarijetalnog Sansigota (na RH tržištu).
Želim pisati o ovakvim stvarima. Autohtonim, autentičnim, nešto što svjedoči o bioraznolikosti. Sličnije nekim Kadarkama koje pamtim nego komercijalnim etiketama iz bližeg vrbničkog okruženja.
Lagana začinjenost na nosu, zeleni orah nasuprot čaja od šipka, kao i uobičajene situacije tamnog voća i floralnosti… ali ovdje prezentne na drugačiji način.
Sansigot ne ispunjava usta. Aroma bez težine je njegov ideal. Hladno srce, odnosno kiseline koje drže tijelo u ne pre-strogoj formi doduše.
Voćno-kožnati tanini kad se malo opuste, stapaju se s aromama koje su metalno mineralne, uz zelenu zrelost, tako često zahvalnu uz pun tanjur na stolu.
Vibrantno i jasno, čvrsto i začinjeno, ali ne drvetom… bez puno tijela, ali aromatično i premda vrlo smireno, nekako uzbudljivo.
Dnevnik vinopije 