Cijena: 55,50 kn
Mekani nos s nježnim bagremom i lagana, vrlo blaga oksidativnost vina iz Malvazije, vina koje diše drugačije od ostalih. Drugačije od dominantnih stilova, Dimitri Brečević uvijek nastoji pokazati pravi karakter Malvazije Istriane.
Materijal, konkretno grožđe koje se osjeća još vrlo jasno, uvelike nadmašuje očekivanja od 2014. godine. Premda se voćna Malvazija 2014. već neko vrijeme ispija, acidičnosti još treba malo vremena da se potpuno integrira, tako da je aktualno godište još zeleno i sirovo u usporedbi s 2013. Ali, na istom tragu.
Godina 2013. donosi smireno lice Malvazije, u odgoju Dimitri Brečevića. Ekstrakt je jak i nosi ga nepcem vrlo ustrajno. Prekrasno je „jednostavno“ da se čovjek zapita zašto sve Malvazije nisu ovakve? Naravno, „zingy minerality“ Piquentum Blanca nije nešto što se može kopirati.
Kad bi morao odabrati jednu Malvaziju da je ponudim vanzemaljcima kao najupečatljiviji primjer bijele Istre, ne bi to bio niti clean&green kult mlade Malvazije, niti u drvu hrasta ili bagrema odležana Malvazija pa niti „macerirana“, „narančasta“ Malvazija. Razmišljao bi o godištu Palčićeve Malvazije, Roxanicheve Malvazijice i osobito, Piquentum Blanca…
Dnevnik vinopije 
“Drugačije od dominantnih stilova, Dimitri Brečević uvijek nastoji pokazati pravi karakter Malvazije Istriane”
——————————————————————————–
Po meni je ključna riječ ovdje “prave”… Zar ostale Malvazije na tržištu nisu prave? Ili nisu dovoljno prave? Ako su nastale od grožđa malvazije, prave su što god ti mislio o njima.
Na stranu ova egoistična dubioza, Brečević iz godine u godinu ima izrazito dobre prirodne malvazije koje nisu napadnute razno raznim defektima karakterističnima za većinu eko-bio-organskih proizvođača. Najčešće se nebriga ili još gore neznanje koristi kao alat za promociju osobnosti vina(ra) i terroira pod plaštom prirodnosti. Sva sreća Brečević je debela iznimka i skidam mu kapu.
No što je s tvojim miljenikom iz debelo prenapuhane Moslavine, Kosovcem? Taj od 2011. nije izbacio vino na tržište, a kamoli nešto hvale vrijedno. Imaš li kakvih saznanja što se događa s njim?
Eto, baš mi je drago da dijelimo afinitete po ovom pitanju. Nekako mi se čini da ponovo moram dešifrirati ono što jasno piše, a to je “pravi karakter” !?! Nisam dovodio u pitanje pravnost i nepravnost svih ostalih malvazija. A pro pos “prirodnosti”, a nakon ovog navođenja “defakata”, vjerujem da ti se ne bi svidjela Brečevićeva Brazda 🙂 vino nastalo doista nekonvencionalnim načinom i fanatičnim tumačenjem prirodnosti, a koje je meni genijalno, no nije za svaki stol. Nasuprot tome, Blanc je u autorskom smislu još upečatljivija, ali još važnije od toga, vrlo pristupačna malvazija koju svatko tko nema predočekivanja u jednom od dominantnih stilistika malvazije može ne samo prihvatiti, već i zavoljeti.
Što se Kosovca tiče, morat ćeš pojasniti u čemu je to Moslavina prenapuhana. Načelno se moslavačka vina prodaju ispod prosječne cijene butelje na domaćem tržištu. Slično vrijedi i za Kosovca, ali zato što je on svoje količine prodao u SAD. Na žalost, Škrlet 2012 koji jesam probao u nekoliko navrata i “recenzirao” još u 2013.-oj, skoro u cjelosti je distribuiran u inozemstvo, odnosno Selekcija istog godišta. Interesantna okolnost je da je kod Kosovca 2013 berba potpuno podbacila dok će, skoro paradoksalno, 2014 dati vjerojatno odlična vina, dio kojih jedva čekam probati ovih dana. Što se tvog britkog i podjednako utemeljenog osvrta tiče, mislim da su sva crna vina koja je “izbacio” u međuvremenu vrlo hvalevrijedna, konkretno 2012 Zweigelt, 2012 Frankovka, 2011 Pinot Crni i sva su na tržištu.
Znači nešto se ipak događa, pohvalno.
Nisam mislio da su cijenom prenapuhani već da nisam naišao na vino iz te regije, a da je hvale vrijedno u nekom dužem periodu dozrijevanja i postojanosti. Najčešće je riječ o ljetnim vinima poput žlahtine, malvazije bez posebne osobnosti i karaktera. O crnjacima da ne govorim, tu su tek u ogromnom zaostatku posebice u globalnom kontekstu.Čak niti vina spomenutog vinara ne izlaze iz tog obruča, osim eto možda pinot crni. Samo nisam siguran jesam li probavao baš 2011. godište.
Da se vratimo na temu Brečevića, možeš li malo više opisati Brazdu? O čemu je riječ?
Rado, ali trenutno mi mi komentiranje nije praktično. Postoji dojam, upiše se “brazda” ili “Piquentum ” u pretraživač i trebalo bi se izlistati između ostalog i dojam za Brazdu s tim da mogu dodati kako se lijepo razvija u boci obzirom na nedavno isprobanu bocu
Poslano preko Samsung Mobile uređaja.
Imam doma jednu Brazdu i cekam posebnu priliku da ju otvorim, zivio Dimitrij 😉
Thanks!