Dnevnik vinopije

Dragi Lastane jesam li normalan?

Vidim „francuski tjedan“ ili sl u Lidlu i vidim proizvod „Madeleine“. Kolačići (zapravo keksi) u nekoj vremenski ograničenoj ponudi. Što prvo pomislim? Bi li taj proizvod stimulirao nesvjesno sjećanje kod Marcela Prousta.

Hans Michel, Pinot Blanc Auxerrois, 2012.

Cijena: 34,99 kn

Došao sam po ovo tragajući za nekom novom preporukom. Jedna ranija proba me natjerala da potražim baš tu bocu. Cilj je bio pronaći neko vino koje je iznimka od generičkog pravila. Većina tih masovnih „Bordeauxa“, „Saint-Emiliena“, „Alsace“ i drugih vina zapravo su generička kategorija koja masovno zloupotrebljava ljudsku naivnost poput nekih „eko-dućana“ i „revnosnih nazavisnih reportera koji su razotkrili tu rabotu“.

Ruku na srce i novčanik, ovo je zapravo i jedna od poštenijih kupnji. Tropske senzacije nisu kao da sam otvorio Fantu. Ima tu neku profinjenost i čak širinu. Jest slatkasto cvjetno, ali nekako nježno i nimalo muškatno ni bljutavo. Jedno ugodno, skladno, pitko vino, suho, 12%.

Ako je fejk, slobodno me može obmanjivati i dalje. Nije mi žao 35 kn, ali ništa od preporuke. Razmišljam, idem odabrati neke stare favorite iz najniže cjenovne kategorije za koje sam smatrao da nude više za slične novce.

 

Antunović, Rukatac, 2013.

Cijena: 29,98 kn

Pun povjerenja, našao se rukatac u košarici. Zrelo voće na nosu, ali i orašasti tonovi, lješnjak konkretno 🙂 Onako, lijepo suzdržan nos.

Dosta „svijetlo“ na nepcu, ali sa slasti koja ne dolazi nužno od ostatka neprovrela sladora već radije skladne strukture vina prirodno nižih kiselina, neprimjetne alkoholnosti (12%) i izražene pitkosti. Na žalost, svejedno pomalo bljutasto

Okej, prepoznaje se Rukatac, ali aromatika je nekako više kontinentalna i to me smeta. Ma ni strukturno mi se ne uklapa. Nema smisla 😦 Još lagani zeljasti vonj k tome. Nije to nepoštena ponuda za ove novce, ali kako mogu preporučiti nešto što previše sliči na sve ostalo. Ne znači da treba biti tvrdi, oksidirani gorki Rukatac da bi bio kako treba, ali svojedobno sam zavolio ovo vino zbog jednostavnosti, a sad mi ovo jednostavno nije vino koje bi poželio ponovo otvoriti. Ni za 20 kn.

 

Jeruzalem Ormož, Sauvignon, 2013.

Cijena: 24,99 kn

U nastavku potrage mislim kako bi akcija u Billi mogla spasiti stvar. Znam da se Jeruzalem ozbiljno popravio i od „ritoznojčeka“ mi postao jedna od referenci za štajerske sauvignone, britke i travnate Austrijance kakve volim da mi se urežu u nepce ako poželim takvo vino.

Međutim to je možda tako na razini „Gomile“, premium etikete. Ova žuta etiketa može samo biti primjer što diktat tržišta radi od vina. Korigirani pH, naknadna šećerna intervencija u inače solidan materijal.

Limunska trava, citrus, bijeli cvijet i delišes jabuka u ljigavom pokušaju da se svidi masovnoj publici. Uzmi rađe „ritoznojček“ brate.

 

Slamić, Ćaćin san

Cijena: 37,98 kn

Što mogu kad sam slab na nova otkrića. Šanse da tu netko okrije toplu vodu su mizerne. Ipak pun nade ulijevam vino bez ZOI 🙂 i oznake berbe u čašu. Limeta, grejp… čitam L210415 što vjerojatno znači da je punjeno pred ravno pola godine.

Sočna kiselina na nepcu drži svježinu. Neke zatomljene note voća sugeriraju nešto drugo, puno tamnije. Ipak, dobar balans. Ništa spektakularno, vinozna cjelina, pitka kao kišnica. Podsjeća na neke Bogdanuše, podjednakog alkohola (10,5%).

Čak mi je uz tikvice na grillu s malo maslinova ulja odigralo bolje od mnogih razvikanijih etiketa. Ali preporuka?! 38 kn MPC nije ni malo za ovakvo vino.

 

Sant`Orsola, Lambrusco

Cijena: 19,64 kn

Skoro bi prije preporučio ovo čudo. Zapravo sam oduševljen da je kraj svih Amabile polusmeća Vrutak uspio ubosti nešto što nije ispod ljudskih kriterija.

Dobar đus. Ispunjava sva očekivanja „bambusa bez kole“ i „mošta na steroidima“ samo bez bljutave slatkoće. Light&fragrant 7,5% 😉

A nisam ni fotkao jer sam smatrao kako nema šanse da objavim impresiju 😀