Tema radionice Vinske čitaonice održane 22.12. u Vinodolu su kupaže bordoških sorti iz različitih podneblja Hrvatske. Među deset odabranih vina nalaze se mnoga od najboljih i najcjenjenijih hrvatskih crnih vina uopće. Nekoliko čuvenih vinarija nedostaje, ali su izostavljena zbog kritične prezastupljenosti iz pojedine regije, Istra npr.
Vina su pripremljena tako da su otvorena nekoliko sati prije početka te pretočena u dekantere uoči radionice. Poslužena su „na slijepo“ tako da nismo znali koje je vino u čaši.
Kako bi potencirali tenzije i involvirali svakog sudionika odlučili smo uključiti i valorizaciju u igru. Jednostavno rangiranje pokazalo se ne tako jednostavno kao što to ljudi obično misle. Uglavnom, družili smo se dobrih 3-4 sata 😀
Slijepa kušanja izrazito su zabavna na privatnim druženjima, osobito ukoliko uključuju igru detekcije. Nevolja je u tome da što više toga poznaješ teže ti je detektirati nešto sa bezrezervnom sigurnošću. Ne mogu odoliti paraleli sa svakodnevicom u kojoj se kao pravilo pokazuje da što si uskogrudniji i ograničeniji, to si rezolutniji i sigurniji u stavovima.
Srećom, više naučiš ako pogriješiš u procjeni nego ako pogodiš. „Reassurance evokes epiphany“ 🙂 Ništa nisam naučio kod svih onih vina koja sam ispravno prepoznao. Samo sam potvrdio što sam već znao, a još gore ako sam pomislio da sam jako pametan zbog toga.
Ova je radionica potvrdila još nešto. Koliko su ocjenjivanja vina površna i nepogodna za bilo što imalo nekonvencionalno. Svako od ovih vina je istinski kompleksno u smislu da se mijenja i transformira u čaši. Nešto što ti je prvi tren bilo najbolje, nakon nekoliko minuta više ti nije ni blizu, pa za pola sata ponovo vrh itd.
Dodatno, uprosječavanje „ocjena“ ima smisla kao i stari vic o statistici u kojoj Pero vozi Mercedes, a Đuro ide pješke pa u prosjeku oboje voze fiću. Ova „excellica“ koju smo iscrtali to duhovito ilustrira.
Nije nam bila nikakva nakana objavljivati „pobjednike“ i daljeplasirane pa niti nećemo. Da napravimo istu radionicu dva dana nakon s različitim redoslijedom točenja, rezultati bi bili drugačiji. Želim ipak reći kako mi je jako drag istaknuti plasman MC vinarije Prović. Osim što je to bilo čini mi se i najjeftinije vino u ovoj konkurenciji pa i jedino „kvalitetno“ uz „vrhunska“ (i jedno „stolno“, a zapravo „supervrhunsko“ 🙂 ) to je vino bilo – najspremnije. Najspremnije znači da svim ostalim vinima trebaju još godine da se ostvare u punoj zrelosti, što je vrlo poželjno za bordoške kupaže inače. Skoro je šteta da se prodaju i popiju puno prije tih godina.
Dnevnik vinopije 