Cijena: 84,98 kn
Tko se sjeća koliko je ovo vino koštalo u trenutku puštanja na tržište? Prije nekoliko godina ova butelja je koštala dvjestotinjak kn maloprodajne cijene.
Nije baš uobičajeno naći na domaćim policama ovako nešto. Fora je u tome da je ovo vino danas možda i bolje, a svakako zanimljivije nego kad se prodavalo po navedenoj cijeni.
Dodatno sretna okolnost je što je folija prozirna pa se jasno može vidjeti je li čep ostvario svoju elementarnu funkciju. Ni to ne bi bila neka garancija, ali razina vina visoka je u svim bocama i navodno se radi o svježoj trgovini izravno s Mendekovim podrumom. Dakle, ne radi se o povratu iz izloga zoo-shopa u Pakistanu, već nečemu što je čučalo u podrumskim uvjetima, dozrijevalo, da bi pokazalo kako nisu svi Plavci nakon 12 godina mlitavci.
Nakon četiri sata u dekanteru u čaši se otvaraju rogač, suhe smokve i kisela višnja. Boja je zagasita, intenzitet vrlo živ.
Polagano topeći svoju formu, slatka tanična zrelost sa hladnim kiselinama perfektno uklopljenim u cjelinu i potpuno inegriranim alkoholima (14%), doima se kao cvijet u pustinji.
Nota balzamičnosti u čvrstoj formi doprinosi viziji ovog vina, dok u ustima preostaju samo supersitni zemljani tanini.
Ne znam jel ovoga još ima na polici i koliko i to je jedini razlog zašto izostaje „formalna preporuka“. Ja sam svoje „sampleove“ ionako uzeo 😉
Malo je vina iz 2003. koja danas vrijede više nego prije pet godina. Ovo je jedno od njih. Ovo je divna prilika za isprobati kako izgleda jedan zreli Plavac u zavidnoj formi i to po cijeni koja predstavlja fantastičnu priliku.
Dnevnik vinopije 
baš sam si mislio hoćeš li recenzirati ovo. Vjerujem da je ovo trenutno jedno od najboljih domaćih crnih vina koja se uopće mogu kupiti kod nas, a po svim tržišnim parametrima trebalo bi se prodavati po barem 350-400 kn butelja. Zato je po ovoj cijeni bagatela, i ja sam već u 2 navrata pokupio po karton, čim sam ga vidio na polici, a ima već više od mjesec dana da je u prodaji. Vidim da ljudi uglavnom ne kuže kakva je ovo prilika jer je polica još uvijek puna, možda ga nakon ovog dojma razgrabe (nadam se da neće 🙂 )
U rangu Stagnuma
Meni se također čini da je uspoređivanje sa Stagnumom opravdano, ali jedino u kontekstu nevjerojatne godine 2003 i u kontekstu dugovječnosti. (koja je opet rezultat usporedbe s vinima nižeg ranga, a zapravo sasvim očekivana za ovakva vina pri čemu “ovakva” ne mora značiti skupa)
Ima još jedna poveznica, kad se svojedobno izlistavao Stagnum iz Konzuma, “normalni ljudi” su prolazili kraj te police neokrznuti 🙂 Većini je i 50 kn previše za vino. Toliko o tržišnim parametrima. A tek onda dolazi skepsa prema “staroj godini” itd. Čak sam i ja bio sumnjičav, ali uvjerio sam se da je prilika raritetna.
I ja sam na prvu bio sumnjičav zbog cijene, mislio da je vino možda u raspadu ali nije. Mislim da mu se Mozaik , čak i mladji od ovog godišta, polako raspada, bar ono što sam mogao probati iz dvije butelje prije godinu dana.
NIsam siguran za 2004, ali baš tamo negdje nakon 2004 više to nije bilo baš to 😉
Citao sam da je ovo Bono cugao na jednom krstarenju po Jadranu prije nekoliko godina.
Ili je to ipak bio Bonov dvojnik 🙂
Nemojte se zaletat, ko ja 😦
Neke boce su se raspale!
Ja sam konkretno to ustanovio, kad sam došao doma, s kartonom.
Otvorio sam jednu bocu, i vino je mutno i u debelom minusu!
Također je još jedna boca takva (neotvorena), pa ću ju pokušati zamijeniti.
Prilika je inače sjajna, jer pio sam to vino već prije, i sviđalo mi se jako. Premda, kad bi mogao birati, Mozaik iz 2004 bio bi moj izbor.
Također mi je teško usporediti stil Stagnuma i Selekcije, jer su to vrlo različita vina.
U svakom slučaju, trk u dućan, ali nikako bez lampice, jer je dolje mrak!
Jel’ netko pio mozda Rak babic, vidim ga na akciji u DV. Radi se o berbi 2012.?
Lijepo. Pisao sam o njihovom roseu iz babića… jako dobro. Svidio mi se i Babić, ali ne mogu se godine sjetiti. Ne očekuj preekstraktni zatvoreni koncentrat, već vino (u usporedbi) opuštenije specifične aromatike koja podsjeća na tradicionalnu (ali dobru) praksu.
dobar babić,da nije konfekcijski, je ispod 180-200 kn skoro nemoguće naći….tražio sam od Žukija ili Gašperova, ali toga nema ni za lijek, vjerojatno samo neki restorani ga drže na svojim kartama, ali vinoteke 0 bodova
…što je svakako u skladu s raspoloživom količinom 🙂
jel vrede tih novaca njihovi babići? mislim, za te novce očekujem puno 🙂
Načelno, značajno je probati babić. Osobno preferiram one izvedbe manje opterećene podrumarenjem. Niti jedno od tih vina nije sigurno kategorija povoljne kupnje. Konkretno, teško bi ostavio 200 kn za Suhu Puntu recimo, ali već za njegovu Tiradu bi mogao dati stotinjak, ovisno o godini.
slažem se za Tiradu, prilično dobar omjer cijene i onoga što daje.Gracinov babić je već bezobrazno skup. A babić kao sorta bi trebao, uz plavac, biti perjanica naše ponude crnih vina, što se tiče autohtonih sorti, ali eto, premale su to količine čak i za ovo naše opskurno tržište, a kamoli za izaći van s njime