Dnevnik vinopije

Zagrebu je nedostajao ovakav festival.

Zagreb ima samo jedan veliki vinski festival već neko vrijeme. To je VinoCom koji zauzima idealan termin krajem studenog.

EnPrimeur je prošao, Pink Day je ovu subotu, a ima još jako puno događanja tijekom godine u Zagrebu, ali festivala općeg tipa poput Grand Tastinga u Laubi je nedostajalo. Do trenutka kad je Vinart pametno uočio prazninu, dok vinari i distributeri još dogovaraju plasman i definiraju se vinske karte.

Ovakav festival je popunio taj prostor. Bilo kakav festival ne bi to ostvario, ali pokazalo se da Grand Tasting nije bilo kakav festival. Osobno nemam niti jednu ozbiljnu zamjerku na Grand Tasting u Laubi.

Okosnica svega je odabir lokacije, a Lauba je pun pogodak. Visoki stropovi i ogroman prostor pun uvijek svježeg zraka. Prostor koji ni u trenutku najveće gužve nije djelovao prepun. Osim pozitivnom energijom. Iznimka je naravno Elvira 🙂 Njen posao je da bude nervozna 😀 Lauba je nešto najbolje što se dogodilo vinskom festivalčenju nakon dugo vremena. Zbog tog preduvjeta i logistika može odraditi svoj dio. Svi mogu opušteno prezentirati svoju ponudu. Gosti je mogu i doživjeti.

Subota i nedjelja, 27. i 28.02. u Laubi nisu cijela priča. Četvrtak i petak uoči, kao i petak i subota vikend ranije, ispunili su onaj dio manifestacije koji se uvijek nesretno preklapa sa samim izlaganjem. Festivalske radionice tako nisu trpjele koliziju interesa (izuzev manjka raspoloživog vremena u mojem slučaju) s izlagačkim dijelom.

U tom smislu ipak imam samo jednu primjedbu. Jedan sitan, ali bitan detalj koji bi podignuo razinu radionica. Prilike za vertikalom Stagnuma ne događaju se svaki dan. Tako da ni čaše za-svaki-dan nisu primjerene. Siguran sam da Spiegelau ima primjereniju čašu za usporedbu Stagnuma različitih godišta. Ali ako je jedino to bacilo sjenu na genijalnu 2005 koja je danas u toliko predivnoj fazi koju Plavac Mali uopće ostvaruje, onda je to ipak uspjeh.

Čudo 2003. usporediti s neobičnom 2004. bio je privilegij. Mračno, herbalno i alkoholnije, još u preslagivanju, naprama 2003. koja se u potpunosti otvorila tek pred godinu, dvije i sada s takvim razvojem u čaši koji evocira strahopoštovanje. Balzamičnost nasuprot sirovosti Stagnuma 2007, u fazi prepunoj voća… i idealan balans 2005 koji samo vrijeme može osigurati.

Kad ćemo opet?