Debit je jedna od najzastupljenijih bijelih sorti Hrvatske. U Dalmaciji je uobičajena generacijama. Sigurno je i jedna od najobezvređenijih sorti. Znam ljude kojima je Debit sinonim za loše vino. Nedavno sam za stolom bio u prilici predložiti vino uz bijelu ribu sa žara. Pogledali su me kao da sam poludio kad sam pitao koji Debit ima.
Paradoksalno ili ne, ta inherentna tupa kiselina koju Debit ostvaruje i u modernim utjelovljenjima meni je kao stvorena za bijelu ribu. Kad se spoji s brancinom čija sol postane „slatka“ pod utjecajem Debita, to je to.
Žrtvovao sam tri omanja brancina da u kontroliranim uvjetima 😀 testiram sljubljivost mojeg omiljenog debita naspram jedne od najuspjelijih mladih malvazija na tržištu.
2015 Debit Sladić vs. 2015 Malvazija Ritoša
Kanio sam dosta studiozno bilježiti ovaj neviđeni eksperimentalni pothvat, ali tijekom pripreme sam ogladnio što je bilo dovoljno da naruši moju nepokolebljivost.
Siguran sam da se Malvazije često naručuju uz bijelu ribu i priznajem kako je i meni to stečeni okus. Ritošina je bazna, vrlo karakteristična kao tzv. mlada Malvazija još uvijek jedna od rijetkih koja ne pretjeruje s cijenom i predstavlja skladnu i pitku, univerzalno dopadljivu, sigurnu okladu. But will it blend?
Voćnost Malvazije čini se jako samodostatnom. Konvencionalni ispirač ribljeg zalogaja odrađuje upravo tu ulogu. Gutljaj ili nekoliko nakon žvakanja sočnog i toplog bijelog ribljeg mesa zapravo zalije nepce i ne smeta previše.
Debit, premda „moderan“, naglašenih tzv. „primarnih aroma“, ali očuvanog karaktera u ovom slučaju, sa spomenutim „tupim“ kiselinama, ali i dovoljno tijela uz nevisoke alkohole, nije vino toliko izrazito voćne, već ipak vinoznije aromatike. Tome unatoč ili upravo stoga, morska slanoća bijele ribe s grilla i slanost Debita usklađuju se i nastaje dodana vrijednost, „slatkoća“, „slasnost“, „umami“.
Nije da brancin traži nesalomljivu kičmu u vinu, ali divno je kad vino ima strukturu 🙂 Debit je taman toliko tamniji i čvršći od mlade Malvazije da je strukturom idealan za ovu situaciju na stolu.
S druge strane, Ritošina Dorata Malvazija 2013., nastala spontano u kontroliranim uvjetima podruma u kojem je školovana, može parirati i slanim inćunima u emulziji maslinova ulja i octa, nekmoli bijeloj ribici. Slani inćunćić i Dorata, inače jedan od najljepših mi spojeva ove godine. Struktura.
Rajna ne misli tako 🙂 Kolegica je bez sugestija odabrala svojeg favorita i uz slani inćun i uz bijelu ribu – 2015 Ritoša Malvazija. Rajna načelno nije opterećena „ispravnim odabirom vina“, premda će uvijek radije probati neku novu craft pivu negoli naručiti žuju, ali koncentirano je isprobala ponuđene kombinacije i odlučila.
Na odluku nisu utjecali lifestyle i slični konteksti. Stečeni okus također. A Rajna ipak odabrala drugačije od mene… i dok jest smiješno pokušavati odrediti univerzalnog pobjednika, ne može niti „svatko ima svoj ukus“ biti jedini zaključak.
Biće je trebalo ribi izbrojati zube.
Dnevnik vinopije 