Cijena: 45 – 50 kn
Plavac iz polja koji miriši na vino 🙂 Nema tu kotača aroma i svih mogućih i nemogućih senzacija voća, cvijeća i pizdarija.
Pitak i trpak. Gasi žeđ kao bevanda. Premda vinarija Vicelić uspješno izvozi Dingač, meni je ovaj „regularni“ Plavac čak i draži. Odrastao sam na tome. The Vino.
Sunčano i krševito. Kao podneblje iz kojeg potiče.
Sitan tanin od kožice, ne od drva. Drvo je neutralno. Vino donekle transparentno. Tamno, ali puno svjetla, 13%, suho. Pošten materijal i dobar balans čine sočnu cjelinu.
Za fer cijenu.
Dnevnik vinopije 
“Vino donekle transparentno” ___ Ovo je malo ko ona stara “donekle sam vodio ljubav”… ali chekaj malo… ___ “Tamno, ali puno svjetla” ___ Ah, OK, now I get it 🙂
Zahvaljujem na ukazanom povjerenju 🙂 no nekako sam stekao dojam kako se rješenje bez izvoda ne priznaje pa ću tim tragom biti slobodan rasvijetliti strijemeću deskripciju vis a vis pronicljivo uočene potrebe za istim, potpuno svjestan da me postupak ukopava dublje u koloplet sofizama koji će izvjesno uslijediti…
Istovremeno potpuno transparentan plavac i dobro vino predmet je mitova i legendi kojima danas nitko ne vjeruje. Priznajem da bi i sam bio sumnjičav u takvom scenariju, no za razliku od mnogih potpuno neprozirnih gustiša kao i razrijeđenih vina, ovdje je otklon od oboje krajnosti takav da mogu ustanoviti kako ne pripada tim i takvim plavcima. Stoga mi se “donekle” ili “djelomično” u navedenom kontekstu činilo značajnim istaknuti, a sve u vezi sa sljedećim “fenomenom”…
“Tamno, ali puno svjetla, 13%, suho.” jest cijela “rečenica”, naizgled tok svijesti ili još gore, nasumično lutanje riznicom nepovezanih asocijacija, međutim mojim sklonostima unatoč :-P, to bi bilo daleko od istine 🙂 ier pridjev tamno se odnosi na boju. Ton plavca malog kojeg sam i na ovim stranicama opisivao svojevremeno kao doslovno “plavokrvnog odsjaja” u najmanju ruku, nešto je što se izgubi u jeftinijim vinima “bevanda transparencije”, dok mi se činilo da ovdje to nije slučaj. Naprotiv mi se učinilo čak i neuobičajenim da je unatoč transparenciji (djelomičnoj he he), vino dosta “obojano”, odnosno je nijansa boje ostala prilično “tamna”…
…skoro poput pretencioznih ekstraktnih dalmatinskih plavaca koji su za razlikog od ovog nerijetko prezreli i prealkoholni, dakle prepuni “topline sunca”. U tom smislu, moram priznati kako sam se prilično hrabro i pomalo nes(p)retno poslužio svojevrsnom alegorijom u nadi kako “puno svjetla” stvara željenu sliku “tjelesne punoće” i “osunčanog materijala”, ne slučajno nakon zareza navodeći bukvalnu analitiku (postotak alkohola i suhoća) koja deklarativno stavlja točku na tu misaonu cjelinu.
Eto, u pokušaju pojašnjavanja, a nikako opravdavanja, mislim da sam osigurao dovoljno štofa za daljnju zajebanciju 😉
Fuck… What’s wrong with you?? I said I got it, didn’t I? 🙂
😀 😀 😀
“Pojasnio” si kao mulj :-). Ochito te jos proganja onaj Sontakijev fluvijar :-).
Je li to taj “haunting” efekt? 😛
Jeste, i ti si shvatio :-). Princip je isti, ali konkretna iskustva mogu imat shirok raspon, ovisno o tome sto te “haunt-a”. No, na srecu, za one doista odvazhne koji su spremni loviti biserje u fluvijalnom mulju donje granice ni nema :-).
:’‑)