Cijena: cca 25 Eur
Kao što se neke stvari ne mogu objasniti, postoje određena vina koja te čine poniznim.
Većina pokušaja da ih ukalupiš u neku opisnu formu čini se nedostatnima.
Recimo, slojevitost i kompleksnost. Osobine koje takvo vino definira svojim postojanjem.
Divljina, rustikalnost, tenzija, energija – sve unutar jasnih gabarita elegancije, pravilnost i mekoća.
Jedan važan aspekt ovog vina meni predstavlja čežnju za vremenima kad su stvarno dobra vina izgledala ovako. Tiha, moćna. Način na koji dišu čini bilo kakvu diskusiju o tehnološkim pojmovima reduktivnosti, oksidiranosti i oksidativnosti toliko limitiranom da gubi smisao.
Il Templare je u tom svijetu svakako na istaknutom mjestu. Divim se mokroj mineralnosti, sa spontanim asocijacijama na školjke, odnosno svoj beskrajnoj širini ne-voćnih senzacija… i osjećam se nedostojnim.
Dnevnik vinopije 
“…i osjećam se nedostojnim.” Pa i jesi….a da bi posto dostojan, moraš FAKAT iskrcat 25 eura za ovo! 🙂
Vrlo rado 😉 Al toga nećemo vidjeti među onim policama među kojima “hodaš kao otužna avet” pa se treba malo potruditi pa to onda postaje neisplativo za povremenu bocu. Ovu mogu zahvaliti buonsagueu, a podijelio sam je s onima koji je još nisu probali
Bio nekidan u San Gimignanu i pribavio bočicu ove divote. Očekivanja su visoka ali me malo plaši godište…javit ću kako je bilo.
E da…samo 17.80 ojra u vinariji antica latteria
Stvarno? To je ispod podrumske cijene. A koje je godište? Mislio sam da je 2011, 2012 još aktualno
2010. zato sam i napomenuo da me malo zabrinjava. Pitao sam gazdu dućana (za koji mi je, btw, Alberto iz Montenidolija rakao da je najnaj u San Gimignanu) i rekao mi je da uvijek prodaju zadnju aktualnu berbu ili tako nešto na engleskom s tipičnim talijanskim “karakterom”;-). Možda ga nisam baš najbolje razumio, ali to je izrečeno sa takvim samopouzdanjem da su moje brige vjerojatno nepotrebne.
Ipak, osam godina…
Kužim, međutim ilustracije radi… ja imam 2011 Il Templare i žao mi ga je otvoriti jer je za to vino još prerano. Čini se da je taj dućan pouzdano mjesto što se držanja vina tiče. Ukoliko nemaš uvjete za čuvanje i/ili si znatiželjan, otvorit ćeš. Javi 😉
A kad već lijepo divanimo…htio sam ja svakako u posjet podrumu, ali to košta 45 € po glavi, a obzirom da moja gospođa nije baš vinski tip, učinilo mi se malo too much.
Uzeo još i “tradizionale” i “fiore” po cca 13,50 i 17 €….gledam sad račun…Templar je točno 17,50.
Najkrace: a) rasprava o cijenama je malo nategnuta. Nije nelogicno da su cijene nizhe blizhe izvoristu. U maloprodaji Il Templare na vecini mjesta (u i izvan Italije) kosta cca 19 – cca 25 EUR. A ako cemo bas kusurati eurocente, najjeftinija ponuda je kod Stefana Toepplera na barolobrunello.de, gdje za 2008. jos stoji cijena koja je do pred 5-6 godina bila aktualna i franco cantina. b) Sto se dugovjecnosti tice: Il Templare se, u pravilu, pije odlicno cim stigne na trziste (odlezan je vec u startu, naravno). U pravilu se odlicno pije i stalno nakon toga, a odlezava takodjer odlicno (i tu nema bas velikih izuzetaka jer se Il Templare uopce i radi samo ukoliko je berba tog konkretnog vina ispunila vrlo visoke standarde). Ja dovrsavam ’99 i ’01. E sad… gdje je kome osobni “sweet spot”, to je vec druga stvar. U svakom slucaju, sva Elisabettina bijela vina odlicno odlezavaju, narocito Il Templare i Vernaccia Tradizionale.
Otvorio jučer Vernacciu Fiore…teško mi je išta konkretno reći dok ju ne stavim u kontekst, tj. dok ne riješim i “Tradizionale”, osim da dugo nisam pio bolje izbalansirano vince. Sve na svom mjestu, krasan after. THE Vino. S velikim V.
Za slučaj da nisi vidio 😉 Nalazim korisnim čuti komentar iz usta vinarke. https://www.youtube.com/watch?v=aXjjAZoo3tc&index=6&list=PLddUmDhg4G_IT8MAAuNSt3FOajb3-cUsm&t=0s
A veselim se i tvojem…
Da, da…proučio sam to. Ali obzirom da ni Fiore nije baš “cvećka”, jaaaako se veselim Tradizionaleu. Ja san navika na mediteransko (dalmatinsko) bilo i godinama plačem za Pošipom “kakav je nekad bija”:-)