Enjingi, Venje – vertikala

venje-1998-back-labelKoliko ima vina koja se razvijaju u boci toliko dugo vremena… nešto za razmišljanje dok pažljivo vadim zdrav čep iz boce obećavajućeg fill levela. Prvi put sam u prilici probati legendarno Venje 1998. Bilješka o iznimnom vinu nastaje 16.11.16. u uskom krugu poznavatelja i ljubitelja. „Thank God for Croatian Whites!“ bio je komentar uz odabir upravo tog vina pobjednikom svoje kategorije na Decanterovom ocjenjivanju 2004. Prva velika afirmacija hrvatskog vina od osamostaljenja.

Venje 1998.

enjingi_venje_1998Prva pomisao: „Zlato ne hrđa.“ Samo može dobiti patinu. Ispod koje se događa paralelni svijet. Puni intenzitet tog svijeta ostvaruje se na nepcu. Ovdje je botritis u nitima, neusporedivo suptilnije od današnje reputacije Enjingijevih vina. Uljnost, ali koja nije nimalo ljepljiva niti masna. Kvaliteta ekstrakta, a ne snaga.

Zapravo, vino je eterično. Balzamičnost. Aromatična sol na nepcu izbrušena godinama u boci. Perzistentna. Nakon 18 godina možeš osjetiti bobicu grožđa koja je dala sok za prvo trofejno vino Hrvatske. A istovremeno uživati u senzacijama koje se otvaraju, začini, origano…

Suho, 13% alc.

Navodno je prvo Venje nastalo slučajno. Kao field blend iz vinograda sađenog cca 1994. Jer Ivo Enjingi nije mogao dobiti dovoljno iz njega za svoja monosortna vina već u preradi.

Venje 2002.

Također zdrava boca, ali imali smo manje sreće. Zatvorenije na nosu. Vrlo homogeno i prodorno s jakim ekstraktom, ali kraće u usporedbi. Trebalo je puno više vremena da zablista, da se kiseline probude i prorade kao neki „hladni med“. Ali se i brže počelo raspadati u čaši. Takvo što je moguće zbog neidealne čaše, ali u ovom slučaju vjerojatnije do boce. Odnosno, vino je premda ispravno, obojano individualnim smjerom dozrijevanja u ovoj boci. Ponovit će se. Vino deklarirano suho, s 14,3%

Venje 2003.

Cvjetnije i diskretnije. Osjetno tiše. Ne toliko zrelo, puno suzdržanije. Ipak, dosta uljno, manje kompleksno, ali ima druge kvalitete. Djeluje jako „cjelovito“. Suho, 14,2%

Međutim, suha, opulentna godina dala je Venje kod kojeg je alkohol puno jasniji. Lijepo se formira u čaši, ali ishlapjeli čaj na nosu vremenom zadominira.

Nešto je „ugašeno“ u tom materijalu, neka tupost graševine vulgaris… dok je djelovanje traminca minimalno ili svakako manje aromatično, više jabučno.

Venje 2004.

Od dominacije traminca u fazi kad je pušteno na tržište, danas sasvim drugo vino. Razvilo se i postalo „jasnije“, definiranije.

Ta razvidnost nastupa u vidu niveliranja sotnih utjecaja u blend vina koje je zrelo i voštano, ali nekako najviše Enjingi od svega. U ovoj fazi usporedivo s 2002., ali osjetno življe. Čini se u optimumu. Jer vrlo je otvoreno, pristupačno, daje sve, od suhe marelice do stanovite taničnosti.

U zenitu. Slast i užitnost obasjava. Milina. Suho, čak 15% Teške boje, ali ipak vrlo pitke.

Venje 2006.

enjingi_venje_2006Navodno osobni favorit Ive Enjingija. Polusuho Venje s 15% alkohola. Krcato. Puno svega. Ujedno i jedan od najfinijih mirisa botritisa ikad. Jedino Venje koje je izborna berba. Visoka zrelost ovdje je ostvarila nerazdvojnu, novu cjelinu.

Ovo je potpuno drugačije iskustvo od jednog uzorka iz bačve istog vina, kod kojeg je unatoč TCA bilo jasno da je tekući med, u negativnom, nezgrapnom kontekstu.

Ovdje se formirala prekrasno integrirana cjelina iz koje se oslobađaju arome dunja, jabuka i krušaka uz rijetko kvalitetno raspoređenu svježinu. Opojna aromatika unatoč zrelosti nikad ne prelazi granicu gorčine, ostaje zlatno žuta.

Raskoš i samodostatnost. Bez osjetne slatkoće. Skoro u potpunosti uklopljene u aromatsku zrelost.

Topla kiša Kutjeva.

Venje 2007.

Opet polusuho. 14,6% alkohola. Ali kasna berba. Djeluje još mladoliko. Elegantnije i suptilnije. Decentno u usporedbi.

No, ne pretjerano delikatno jer arome su vrlo razigrane i vrlo zrele. Cjelina čvrsta s uklopljenom svježinom kiselina. Polusuho? Ne bi nikad rekao.

Je li to berba Josipe Andrijanić, enologije tada na početku karijere? Dosad najviše polemike se razvilo… jesu li monosortna Enjingijeva vina 2007 bolja od Venja… je li ovo najmanje Venje od svih… je li traminac ranije bran ili je Josipa prešala cijele grozdove 😀 😀 😀

Ja nekako ostajem pri svojem ranijem dojmu.

Venje 2008.

S ovom se bocom nešto dogodilo. Tupilo, biljni čaj i kuhana kopriva aromatski usporedivi s 2003. Međutim, kakva je ovo muzirajuća tekstura? CO2? Sluti na refermentaciju u boci. Kad se napokon smiri u čaši, ide na gorko, a nije plemenitost botritisa. Niti je u ovom kontekstu ekstremne analitike, suho s 14,7% alc. Naprosto teško pada.

paucina-arhiveUmjesto zaključka, otvaraju se pitanja. Hoće li se ijedno Venje eventualno razviti u ono što je danas 1998. Venje? Vjerojatno neće.

Pokazuje li ovaj tasting genezu afiniteta Ive Enjingija u smjeru 2006 Venje, obzirom da Enjingi 90-ih nije radio toliko kasnih berbi i izbornih berbi kao Enjingi nakon 2000 ? Vjerojatno da.

Unatoč razlikama od godišta do godišta, bijelo Venje je nepogrešivo Enjingi. Uvijek će mi predstavljati „božićno vino“. Rashlađeno vino u ruci je Venje. Raskoš koju poželim zamišljajući blagdansku idilu topline doma i punog stola.

Premda ove godine ne radim radionicu na dolazećem Vinocomu, pozdravljam inicijativu za organizacijom radionice na ovu temu koja će se održati u Casino Clubu u petak, 25.11. od 17:30

venje-line-up

Oglasi

12 thoughts on “Enjingi, Venje – vertikala

  1. klompa 18/11/2016 / 13:07

    Što se ima za pozdraviti sa radionicom na pozivnicu.
    “Dragi posjetitelji, čisto da znate mi ćemo cugat Enjigija u podrumu, niste pozvani”.

    Nedavno sam uzeo 2004 jer još se nađe po policama.
    Nije mi leglo, raskošno miriše, kiseline ga još drže uspravno, zanimljiva mi je i ova taničnost koju si opisao, ali ne vuče me drugu čašu.
    Najviše sam se pronašao u onom “voštanom”, kao da se zalijepio i ne pušta. Reko bi glasno, a prilično tromo. Adele.
    Kakvu posluku porati? Na kraju ću vjerojantno ponovno kupiti bocu i pokušati ga zavoljeti jer na papiru sve ima ili ga pokloniti starome jer on voli “bogata” vina.

    • vinopija 21/11/2016 / 13:11

      🙂 Nisam ni skužio. Ali vrijedi pokušati sam se pozvati onda pa ovisno o eventualnom odgovoru odlučiti. Adele je odlična komparacija btw 😀

      • buonsangue 21/11/2016 / 17:13

        ” pokušati ga zavoljeti jer na papiru sve ima” ____ Ne znam sta sve ima na papiru, iako se nacelno slazem da je tesko odbiti podrzati toliku individualnost i raspoznatljivost, velike su to kvalitete, pa je veliko i iskushenje (i meni, da ne bude zabune, ne izdvajam se bas nimalo u slucaju Enjingija po tom pitanju) da eventualne vrline vinara zapravo a priori isprojiciramo kao vrline samog vina… Ja sam si nakon dosta godina zadrske i preispitivanja vlastitih dojmova nedavno odlucio priznati da imam problema s bijelim Venjem. Reci cu to jednostavno: “problemi” se ponesto razlikuju od berbe do berbe, no dvije su mi stvari prakticki konstanta u svim berbama. Jedna je meni prilicno izrazhen problem s balansom. Druga je cesta “divorsiranost”, tj niska razina uvezanosti, pojedinih elemenata u ustima: kao orkestar koji ne zvuci kao jedno tijelo kojem dishe jednim dahom, vec kao gotovo nasumican, slucajan skup sviracha pojedinaca – na nepcu zato chesto nastaju “rupe” tamo gdje nedostaje taj fluid koji je zapravo vezivno tkivo. Eto, zadrzao bih se na tome.

        • klompa 22/11/2016 / 01:22

          Jednom je Tom Waits izjavio da on uvijek na koncert dođe ranije slušati štimanje i usviravanje, onda uglavnom brzo ode jer mu ovo poslije dosadno.

          Gle, ostaje mi još dosta godina zadrške i preispitivanja da ga otpišem, valjda mi u sjećanju ostanu neke zavodljive senzacije koje prorade s u svakom petom mimoilaženju s bocom na polici.
          Kad čupam to zadnje kušanje iz memorije i uspoređujem ga sa ovim što si napisao, rekao bi da me podsjetilo na neke ne ritmične valovite prekide.
          Ne oni dugi lijeni valovi na kojima se od gušta borim sa snom, nego onaj otpadak što se odbije od obale i skoro te prevali u more.
          E sad jel to bio balans ili divorsiranost, moram još par puta proći ispred police, pokleknuti i provjeriti.
          U svakom slučaju jako mi je drago da komentiraš.

          • buonsangue 22/11/2016 / 21:20

            Hvala tebi na inteligentnim, intuitivnim i precizno i efektno srochenim komentirama kakvi su, na zalost, u hrvatskom vinskom cyberspace-u rijetki manje-vishe kao jednorog. To me jedino i potaknulo da se i ja osvrnem.

  2. Ivan 26/11/2016 / 15:31

    vezano za Venje 04, neki dan sam otkrio da postoje dvije varijante (mozda i vise, tko zna), mi smo na vertikali kusali Venje 04 sa 15% alk a nedavno sam nasao Venje 04 sa 13,9% alk, dakle sama razlika u deklariranom alkoholu je vrlo velika pa je tako vjerojatno velika i razlika u vinima, tj. u blendu i omjeru pojedinih sorata sto bi znacilo da postoje dvije varijante Venja 04 since day one..

    moja je bila ova boca Venja 04 sa 15% alk i to vino imam u arhivi sigurno 6-7 godina a ovu sa 13,9% sam prakticki otkrio prije par tjedana.

    danas planiram probati ovo sa 13,9% so we`ll see..

    • vinopija 28/11/2016 / 22:00

      Probao na vertikali na Vinocomu. Zapravo su manje različita punjenja nego što sugerira deklarirani alkohol. Nego, neočekivano ugodno iznenađenje je uzorak iz bačve 2010 Venje 😉 Doista, najusporedjivije s 1998

        • vinopija 30/11/2016 / 08:10

          Mislim da je vino cjelovito i raskošno i perzistentno što za suho bijelo vino ovih krajeva te starosti predstavlja raritet i meni se svidjelo. Što ne znači da je danas bolje nego prije xy godina. Ono što je pitanje je da li je toliko različito od ostalih godišta i smatram da jest dovoljno različito da uspostavljam ovakve komparacije. Ono što je također prisutno je različito dozrijevanje od boce do boce što je isto za očekivati nakon toliko godina. Sadržaj boce otvorene 16.11.i sadržaj prve boce s vertikale prošli tjedan na Vinocomu razlikuju se strukturno dosta dramatično od druge boce koje su otvorili na Vinocomu.

          • buonsangue 30/11/2016 / 17:53

            OK, znachi svidja ti se :-). Hvala sto si mi odgovorio na pitanje 🙂
            A ovo sve drugo to govoris nisam mozda bas najbolje razumio, ali chini mi se da je u nachelu prilicno banalno/notorno. Razlika medju godistima, razlike od boce do boce i ne znam sto jos sve ne… a sve to u kontekstu Enjingija za kojeg je notorna chinjenica da je varijabilnost tolika da nije sigurno ni je li unutar jedne te iste punjene boce samo “jedno te isto” vino, ili je zabunom ili eksprerimenatlnim hirom ulio jos i malo nechega drugoga, jer voli shalu, a luna mu je u kvadrantu :-), a kamoli sto drugo. Bar sam ja mislio da je dominantna tema kod Enjingija upravo to: life is like a box of chocolates.
            Ali hvala ti sto si mi sad skrenuo pozornost na to da se toj temi moze i ozbiljnije pristupiti 🙂

            • vinopija 30/11/2016 / 20:02

              Baš zato što tema nije baš toliko ozbiljna 😉 ,a računajući kako su ovi komentari ipak javni, iskoristio sam priliku istaknuti neke zaista notorne opservacije, jer Venje doživljavam značajnim i zanimljivim uostalom.
              A ukoliko te stvarno zanima što mi se još više svidjelo, onda ću biti slobodan podijeliti oduševljenje uzorkom iz bačve 2010 Venja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s