Krš i Carsus. Crni i Bijeli. Blatina i Žilavka. Obiteljska tradicija i neki dobrodošli noviteti. Uvijek je zanimljivo na vertikali vinarije koju pratim, doživjeti razlike od godišta do godišta. Ovakvo usporedno kušanje omogućuje „uvid“ u vino, ali stimulira i olako zaključivanje.
Pošteno je pisati Crno jer Blatina je jednosposlna sorta uz koju se zato sade druge sorte, koje su kod poštenih Blatina zastupljene s ne više od 15% udjela. Vinariju Škegro držim itekako poštenom u svakom smislu. Upravo najbolje od ovih blatina su završile u Preporukama.
Krš Crni 2015. balansiran je voćni gušt s hladnim karakterom. Isprva nalik voćnim bombicama Novog svijeta ili radije pitkim Teroldegima 😉 , ali srećom ubrzo pokazuje karakternu tendeciju zemljanoj blatini.
Krš Crni 2014. Tanko, kratko… uvjerljivo inferioran materijal ekstremno problematične berbe. Ne samo zbog hlapivosti na nosu i octenih kiselina na nepcu. Nema štofa, rekli bi u Ljubuškom 😀
Krš Crni 2013. Pikantno, papreno, zemljano! Ima tu voćnosti, ali u cjelini sofisticirano. Baš zbog dozirano rustikalnog štiha, koji je idealno ispratio sporo pečena juneća rebra.
Krš Crni 2012. Prezrele note, kasno voće. Ekstraktnost i punoća s jako zrelom slatkoćom na kraju. Poput prezrelog Plavca, samo bez tanina. Začudo nije sirupasto, ali nije ni daleko…
Krš Crni 2010. Zanimljiv nos. Isprva oksidativan, ali nakon kraćeg formiranja u čaši pokazuje strukturne odlike vitalnog starog vina, uravnoteženost, balzamičnost… Tanini su neispolirani, živi, a zreli! Prekrasni.
Krš Crni 2009. Nar. Maraska. Je li moguće staro drvo?!? Ili tamjan… Otvara se sporo, pomiče tektonski poput kontinenta, da bi pokazalo zrelost i širinu. Opulentnost toplog godišta u tijelu koje je autentično blatinasto i vrlo čvrsto!
Žalim što nisam sačuvao 2011. Mislim da bi se pokazala jako dobrom. Umjesto 2014. koja je van konkurencije uvjerljivo na zadnjem mjestu. Nisam očekivao da će mi najbolje vino biti 2009. (!) Zapravo 2013. i 2009. izdvajam na vrh, zatim 2010.
Umjesto zaključka, 6 različitih godišta istog vina iste vinarije i 6 vrlo različitih vina. Nekima je vrijeme pomoglo da su danas vrijednija nego ranije, a nekima odmoglo. No, tolika različitost postavlja pitanje identiteta. Što bi trebala biti Blatina?
Dnevnik vinopije 
Blatina je za Hercegovce isto što i frankovka za Slavonce:)