Jedan slučajan susret potaknuo je ovaj komentar. Čovjek me pitao zašto sam prestao/usporio objave „Preporuka“, dakle vina koja predstavljaju Best Buy, jer drži da su to korisni orijentiri koji su mu dobro došli…
Žvaćem po džepu bilješke za neka vina. Nikako objaviti. Dobra su to vina. “Good job”. Jedna od onih koja sam odlučio pratiti stalno očekujući ono nešto što me svojedobno privuklo.
Ali, to se ne ostvaruje. Možda je problem u meni… ne toliko zbog selektivne sklonosti, već donekle izbrušenih afiniteta unutar konkretnog tipa vina.
Recimo 2013. Blatina de Broto Vinarije Čitluk. Suho vino s 13% alkohola. Smooth cherry i duhan, začinsko, ali pomalo „vuče na slađe“. Više je to zrelost nego ostatak sladora. Jako je to ugodno, klizeće nježno s mekanim taninima i zapravo kremoznom teksturom, nivelirano svježinom dobro raspoređenih i uklopljenih kiselina. Malo previše fruit-oriented u smislu da bi od Blatine volio malo više zemljanog karaktera, ugodne vinoznosti. Ovako impresionira tek dobro posložena voćnost. Što nije mala stvar, ali…
Drugi primjer je 2012. Babić „Limited edition“ vinarije Piližota iz Šibenskog vinogorja. Također suho s 13% alkohola. Nije zatvoreno već drugačije. Drugačije od Brotnjo Blatine, jer prva impresija na nosu je baš vinoznost. Dakle, ne miriši na voće, miriši na vino. Vrlo diskretna rustikalnost također doprinosi šarmu. Na žalost je nekako „flah“ i „razvodnjeno“ na nepcu, pomalo „anestezirano“. Ne znači da je umorno, još manje da je oksidirano ili sl. Naprosto nema tu energiju istinski dobrog vina, a ove kiseline na tripu nisu baš skroz u skladu s cjelinom koja vozi prilično pitko, ali i prilično plitko, isprazno. Da nije tanina, prilično pripitomljenih, sitnih i donekle drvenih, ali ipak stvarnih, bilo bi nekako nedosljedno. Ipak je i ovako prilično nezgrapno.
Oba vina koštala su do nekih 50 kn koliko se sjećam, vjerojatno i manje na nekoj akciji. Predstavljaju tzv „dobro za te novce“ kategoriju. Jedini problem – neću ih kupiti ponovo. (Tko je gledao Whiplash znat će što znači „Good job“ 🙂 🙂 🙂 ) Ni za 30kn. Čekat ću nove berbe da vidim što se događa. Jer nemam toliko vremena u životu piti „dovoljno dobra za te novce vina“.
Ovo zvuči jako snobovski, ali evo zašto nije tako. Neki dan sam ugledao Mezzacoronin bazni Teroldego listajući foto bilješke jednog vinopije. Prepoznao sam skoro sva vina iz te galerije u kojoj je bilo daleko „prestižnijih“ boca, ali baš me ovo totalno razveselilo. Najradije bi tog trena otvorio taj mali vinski gušt, dobro posložen voćni bombončić koji košta cca 4 Eur po supermarketima odavde do Vladivostoka (Kod nas bi očekivana cijena bila 40 kn kad ne bi izostalo iz meni nepoznatih razloga iz dostupne ponude).
Nema veze niti to što je to Teroldego :-D, jer je kao strano vino pa ga snobine preferiraju. Ima i kod nas takvih vina koja bi me jednako razveselila. Neki Lagunini crnjaci padaju na pamet.
Ono što ima veze je okolnost da takva vina predstavljaju „dodatnu vrijednost za novac“, a ne „paaaa, za te novce je čist dobro“ kategoriju.
„Vrijednost za novac“ nije vino koje je eto solidno i neću ga odbiti ispiti, ali ga bogami neću niti ići tražiti makar je na rasprodaji sudnjeg dana. To bi bila ta „dobra za novce vina“. Za koja nemam niti vremena niti ovaca niti dvije jetre.
„Vrijednost za novac“ je vino koje kad probaš na slijepo misliš da košta dvostruko više i onda se dodatno oduševiš kad saznaš da si ga možeš priuštiti.
Ako netko želi istaknuti svoje favorite za tu kategoriju, može ih slobodno podijeliti ovdje u komentaru ili u inbox. Cijenio bi. Nije nemoguće da se nešto previdjelo 🙂
Dnevnik vinopije 
j… ga None, da si pitao koji sirni namaz preporučamo, imao bi barem 30 komentara, ovo je ko da pitaš političara da nabroji svoje greške…
Prvo, s obzirom da si mi glavni informativni kanal, moji favoriti će biti nešto već odavno viđeno na ovim stranicama.
Drugo, ovo je dosta klizak teren, na rubu slaganja top lista, jer vrijednost za novac kao pojam vrijedi samo ukoliko znamo s čim se uspoređujemo.
Treće, kad je nešto stvarno dodana vrijednost ili smo iracionalni obožavatelji (ili smo na uspjelom godišnjem) onda se granice koje smo spremni platiti penju na “žena-mi-ovo-ne-smije-saznati-inače-perem-wc-školjku-naredni-mjesec” razine i ne znam u koju to kategoriju ulazi. Što je jednom T.V. napisala u recenziji, J…š ljubav kojoj treba opravdanje.
Predug uvod, a ja sam najčešće preškrt za vina preko 100 kn (osim vidi Treće) pa ću se tu i zadržati, a sve u hrvatskoj ponudi.
Prvo što mi pada na pamet je Milošev Rose, s tim vinom uglavnom pričam. Više nego ijedan njegov plavac od 2008 naovamo.
Drugo su Lipanovićeva Vugava i Rokijev Muškardin. Strašno zahvalni sa valjanjem u čaši.
Kad naletim negdje na zaostalu Plavu gredu, ne razmišljam previše, kamen kojeg tražim unutra mi je večernja zabava. Koliko god cijenim Carsus blatinu, tu uvijek važem sa kupnjom.
Brečevićeva malvazija mi je uvijek iznova interesantna, uvijek servira malo iznenađenje.
Plavine oba Sladića, posebno Marinka, elegantni odgovori umišljenom dalmatinskom crnjaku.
A kad ne znam što bi točno, onda uhvatim nekakav bazni austrijski riesling ili gruner veltliner i dobro se provedem.
I na kraju priznanje, ove godine sam kupio nekoliko boca mlade frankovke Feričanaca, valjda ima neku kemiju na koju reagiraju moji receptori…a za dvadesetak kuna nema se što razmišljati 🙂
Pa mi kao da se često družimo 😉 Sad znam tko mi popije sve prave stvari 😀 Od noviteta dobro si se sjetio ove Mlade Fraknovke. 2016. stvarno uspjela. Nedavno me neke poznate stvari iznova oduševile, Sontacchijev Crni Pinot recimo. A neke nove dostojne se pojavile. Nisam te primjetio na masi prezentacija u veljači, Kopjar ako si registrirao…
Bunčić, Vošćice bijelo 2015
Ovaj odgovor ide u dodane vrijednosti jer mi trenutno pripada tu, prije nego u onaj prilično smiješan thread o konkretnom vinu.
Samo ću reći da mi je neizmjerno važno piti ovo vino na dobroj temperaturi, sobna minus par stupnjeva i da je jednako važno dati mu dovoljno veliki volumen čaše da se raspjeva. Kad krenem suprotno to je bacanje dragocijene mudre smirujuće tekućine. Ko da je šef svaki grozd provukao kroz polje suhog smilja.
Zato valja vrebati na šator sa otočkim proizvodima na trgu i opskrbiti se s ovim vinom za 50 kn/butelji
Ako misliš na thread ispod Voščice bijelo 2015, mislim da je u toj pomalo čudnoj zafrkanciji dotaknuto puno tema i vjeruj da je čak i taj naizgled besmislen i kako kažeš “prilično smiješan” thread ponekome vrlo koristan. Upravo nabavljam to vino za jedno zanimljivo druženje.