Niska očekivanja, višestruko nadmašena. To je vjerojatno najbolji ishod za prvi zagrebački salon pjenušavih vina.
11.veljače 2017. u Hotelu Dubrovnik. Dobrodošla promjena. Pretpostavljam uz nešto veće logističke napore, ali prostor se pokazao jako dobar. Barem meni kao posjetitelju.
Ima nešto u pogledu na glavni trg. Posebno ako se gleda preko stolova punih pjenušaca.
Prvo sam pozdravio prva imena Plešivice računajući kako će mi biti referentna točka. Jedna od tih točaka mogla se isprobati u svjetlu nedavnog Decanterovog odabira najuzbudljivijih vina 2016. U „75 stellar buys“ uvršten je Tomac Amfora Brut Nature.
Kladim se da je sada mnogima bolje šmekao. Slučajno sam bio u posjetu vinariji Tomac baš te večeri kad su dobili obavijest. Napravio sam samo jednu bilješku tada – Jedini vinar koji govori o energiji u vinu, a pravi toliko elegantna vina.
Vinarija Barundić također pripada Plešivici. Blizu Krašića, prave Barun pjenušce iz Manzonija i Crnog Pinota. Tehnološki pedantni, precizni pjenušci, čisti i diskutabilno uskraćeni upravo zbog te „sterilnosti“, ali jako dobri i to osobito bijeli Zero Dosage.
Od Peršurića mi se zapravo svidio Prestige, extra brut iz 2013. Mislim da je tu najbolji balans ostvaren.
Kod Feravina, sinonima za Frankovku, moglo se usporediti Virtuo iz baze Rizlinga (godišta 2013.) i Virtuo iz baze Chardonnaya (godište 2011.) Nedavno degoržirani Virtuo Rizling daleko je uspješniji od prethodnika.
Sabion, pjenušavi Pošip iz Korta Katarine… drugačiji, svakako se osjeti kako ničim pa niti trenutkom branja, nije dizajnirano za pjenušac, ali možda baš zato ostvaruje taj karakter. Pametan dosage. Još uvijek dobar dio boca leži, a ova je degoržirana u prošloj godini.
Dobar je i OPG Radovanović sa svojim Tris-om, extra brutom Pošipa, Maraštine i Cetinke.
Jako mi je uspješan unutar svoje ambicije i Viaz, Ugni Blanc vinarije Boškinac.
Najugodnija otkrića su mi Čarga i Protner. Joannes Protner kod Maribora više i nije otkriće. Njegov rizling je vrlo cijenjen. Ali pojavili su se s meni najzanimljivijim i najboljim pjenušavim roseom te večeri. Još uvijek ne znam da li mi je draža verzija s 4 ili s 8 grama ostatka sladora. Oboje isti materijal iz Žametne Črnine 30% i Modrog Pinota 70%. Energična svježina, balans voća i kvaščanih senzacija, inteligentan dosage, širina i dubina. Prezanimljivo.
Čarga, s extra dry roseom iz 80% Pinot Noira i 20% CS Goriških Brda i osobito s Brut Nature dominantnom Rebulom (70%) i 30% Chardonnaya, iz 2008. godine, nakon 6 godina u boci – impresivno!
Sanabor, također nije nepoznato ime, ali realno enigma većini domaće publike… donijeli predivan rose – Floridia. Iz nasada klonova idealnih za pjenušac. Iskričavo, prodorno, a voćno i „meko“.
Zatim vrijedi spomenuti i jako lijep pjenušac Charmat metode kmetije Tomažič iz Vipave, nazvan Erik 🙂
A onda spektakluk 😀 „Prlekus“ Kmetije Ozmec iz Štajerske! Iz takozvane Izabele po kojoj miriši vinorodno Zagorje krajem svakog ljeta 🙂 Dakle iz divlje loze… instant hit! Premda je odgojen klasičnom metodom, ne smije se uopće nazivati pjenušcem. Tko nije probao nek mu bude krivo jer „Izabela na speedu“ možda jest neobuzdana sirova energija u divljački rustikalnom obliku, ali svaki voćni pupoljak djelovao je jako jako uvjerljivo.
Črne belokranjke također nikad dosta 😀 Svidjela mi se u ovoj monosortnoj izvedbi Vinske kleti Metlika.
Za jedan od najluđih pjenušaca pobrinuli su se Talijani 😉 Maeli je donio mutan Moscato Giallo, dovoljno suh i dovoljno sočan, osvježavajuć na svoj način… s vlastitim kvascima u boci 🙂 Puno teka i dobre energije neopterećene formom i sumporom 😉
Na potpuno drugačiji način mi se svidio puno „elegantniji“ „non dosato“ „rifermentato in bottiglia“, Bisolov Prosecco. Premda, njihov „Crede“ iz Glere, Chardonnaya i Verdisa prezentira Prosecco u punom značenju.
Bilo je još puno zanimljivosti, a bit će nadam se i još prilika…
Živjeli!
Dnevnik vinopije 