Lukavo je raditi bilješke. So cunning you could pin a tail on it and call it a weasel 😀
Stvarno pomaže. Recimo, bijeli Xinomavro vinarije Tatsis iz „Gumenice“ (zapravo se izgovara „s“, ali ovako potencijalno dižem tlak Bounsangueu što je uvijek opravdano :-P) „kvrgavi je tonik“. Prisjećam se te strukture i perzistencije na nepcu 🙂
Prava inspiracija je ipak u sadržaju čaše (u ugodnom društvu), a kušački imaginarij je reakcija na stimulans. Da se nakon Tatsisovog čuda u čašama nije našao Aidani nadaleko obožavanog Hatzidakisa sa Santorinija, ne bi mogao zabilježiti „vulkansko mlijeko“, svirepe mineralnosti kao slano more, eterično, a s vremenom – slatki duhan.
Treće vino je zagrebalo još dublje. Pata Trava je ružičasti Xinomavro vinarije Ligas… sirova ljubav 🙂 luđačko vino koje ne znam je li narančasto ili rose, ali znam da „svrbi“. Čudesna šuma iz Pelle.
Osobni favorit večeri je Paliokalias vinarije Dalamara, također Xinomavro, ali iz Naousse. Spominjala se tradicija dugih maceracija, pa komparacija s nalik-nebbiolovskom acidičnosti i očekivanom dugovječnosti i doista, kožnata ljepota zrelih tanina već na nosu nagovještava pravu stvar… ali najkorisnija bilješka čini se – „kentaurovsko vino“, otmjeno i opojno, suzdržano i pijano, ali spoju oprečnosti unatoč, vrlo cjelovito i samodostatno.
Bucephale je Xinomavro spomenute vinarije Ligas koji je nakon Paliokaliasa djelovao puno teže i puno drvenije, ali zbog aromatičnosti zaslužuje bilješku „melankolični Xinomavro“.
Na kraju, iz sorte koja se obično blenda uz Xinomavro, vinarija Tatsis pravi monosortnu Negosku. Puno prostora, puno fluida prvo zapažam. Anti-koncentrat. Fluvijalnost (volim vina koja me tjeraju izmišljati riječi) Separator komponenti, kompleksne i vrlo mračne aromatičnosti. Meditacija za kraj, premda su ovo sve vina izrazite kompleksnosti.
Ništa manje od Vinske čitaonice se valjda niti ne očekuje.
Tim tragom, veseli me najaviti iduću tematsku radionicu Vinske čitaonice:
Nebbiolo poslije B
srijeda, 29. ožujka 2017. od 18 sati, restoran Vinodol
detalji na linku
Dnevnik vinopije 