Vinart Grand Tasting 2017

 

Dosad najbolje festivalske vinske radionice zapravo uopće nisu „festivalske“. U danima, čak i desetak dana uoči Laube, održane su u Antunoviću brojne vinske radionice na razini na kojoj vina to zaslužuju. Čestitke Vinart Grand tasting organizaciji!

Da li i mi zaslužujemo tako dobra vina? Recimo, u Antunoviću se predstavila kuća Nikolaihof, najstariji nositelj demeter certifikata u Austriji. Tim povodom je uvoznik, Hidden Wines, organizirao dolazak Nikolausa Saahsa. Molim lijepo…

A vina? Hrane te energijom, a ne da te umaraju. Sva su između 11 i 12,5 % alkohola, „bestežinska“ kako je to davno buonsangue na ovim stranicama prenio, a toliko puna arome da se imprintaju u nepce s dugotrajnim, perzistetnim i čak odgođenim učinkom koji te naknadno progoni.

Pitanje energije i kvalitete ekstrakta potežu već uvodni Gruner Veltlineri Zwickl i Hefeabzug. A onda se publika mogla uživjeti u Rizlinge Vom Stein, Steinriesler, Steiner Hund i Vinothek.

Samo uz Vinothek iz 2000. godine tih sat i pol prošlo bi u trenu. Benzinska nota i svirepa mineralnost prezentiraju esenciju kamenog vina. Energetski tonik izuzetne kompleksnosti.

„Kameni pas“ Steiner Hund iz 2013 još je jako daleko od optimalne dobi za konzumaciju. Riesling neopisive perzistencije i kompleksnosti koja počinje s limunskom travom i poljskim cvijećem, a završava jako duboko.

Izuzetan je bio i Vom Stein Riesling Federspiel 2008 punjen prije godinu i pol, nakon što je proveo 7 godina u 7 tisuća litarskom spremniku. Pun suhe peludi i matične mliječi na nosu, iskričav, moćan bez alkohola, s istinskom mineralnosti koja se kod Nikolaihofa podrazumijeva. Dok je 2004 Steinriesler Riesling pokazao drugačiju zrelost, neobičnu strukturu, permanentnu, ali tvrđu aromatičnost, podignutu…

poput čaša u zdravlje jednoj od najposebnijih vinarija Wachau-a i svijeta.

A gdje smo mi?

Bilo je interesantno probati vertikalu godišta Mitrovac Graševine naše vinarije Krauthaker. Od mlade 2015. do 2005. s izuzetkom inferiornih 2014. i 2010. 2013 Mitrovac Graševina se istaknula po dobrom. Herbalne nijanse na nosu, stisnuto, suho, dobar ekstrakt, živo… Bitno drugačija i premda polusuha, meni se jako svidjela 2011 Mitrovac Graševina s odličnim botritičnim notama, baš lijepo vino iz očito nešto kasnije branog materijala.

Najugodnije iznenađenje bila je još jedna deklarirano polusuha, ali Mitrovac Graševina iz legendarnog godišta 2007. Ideal. Sklad kakav samo vinograd može osigurati. Berba je bila rana i urod malen, ali vino ima sve i toliko koliko je potrebno. Čak i botritis koji je perfektno uklopljen, sve u svojem balansu.

A gdje su Mađari? 😀

Došao pun predrasuda, otišao razuvjeren. Villany Franc stvarno se distancirao od novovjeke tradicije pravljenja disbalansiranih alkoholnih monstruma.

Već prvo vino, jednog od najpoznatijih podruma Villany-a – Gere Attila, unatoč nemalim ukupnim alkoholima začinsko je čudo s jasnom mineralnom osnovom.

Drugo vino se u ovom poretku vjerojatno našlo reda radi, jer Teleki je mislim najveća vinarija tamo. Problematično na nosu, tvrdo na nepcu. Flop.

Cabernet Franc Rupperta Borhaza je zato bio divan. Visoka zrelost na rubu prezrelog, pomalo farmyard i definitivno alkoholno, premda nevjerojatno balansirano. Ipak, zbog abruptnog nastupa, svojevrsno je „lupanje šakom po stolu“ .

Mandolas 2012 vinarije Vylyan imao je istaknut nastup. Dobar nos, zrelo voće, višnja, rustikalnost, ali i elegancija, fini kroj. Djeluje kao jako dobra manipulacija moćnim materijalom.

Moj favorit nije svakome završio u čaši iz jednako zdrave boce zbog čega pola dvorane nije moglo doživjeti ovo vino, ali… alarm se upalio! Ova zemljanost, koncentracija, ali i balans podsjećaju na ozbiljan CF. Single vineyard vinarije Gere Tamas es Zsolt.

Na kraju, Villany bez Bock-a ne bi bio potpun. Divalj, intrigantan već na prvom nosu. Vinogradarski balans iz današnje perspektive tradicionalnog stila, s dosta ekstrakta i alkohola, ali jako dobro, odlična energija.

 

Vrijedilo je sudjelovati i na Boškinčevoj radionici na temu Gegića. Zanimljivo je bilo doživjeti kako se ponašaju stara godišta nikad predviđena za ovakvo odležavanje. Okej, 2002 je stvarno već bilo podosta „ugašeno“ i medasto, ali… na lijep način, s naznakama transformacija u čaši, dok je 2006 pokazala otmjenost dostojanstveno ostarjelog vina, stabilnog, fantastične mekoće i širine, uz uvijek niske gegićeve kiseline, ali očito dobro raspoređene.

Pravi spektakluk ipak je ostvario Ocu. 2015 Ocu kad bude spreman, jedva čekam probati. Miriši na origano. Bit će to kontemplativno vino samo takvo. E da, lijepo je ustanoviti da je 2007 Boškinac crno, ušlo u idealnu fazu konzumacije 😉 Definitivno vino koje vrijedi više danas nego u trenutku puštanja na tržište.

 

Vjerojatno je ovo bilo zadnji put da sam dobrodošao na Benvenuti radionicu. 🙂

„Manje je više“ sigurno nije jedna od fraza koju koristi Danijela u spektru repertoara svojeg kušačkog imaginarija, ali ne smeta me toliko hiperprodukcija pseudosommelierskog opsjenarstva već to što žena lupa i lupa „da ne zna gdje udara“. Sori, ali imam problem kad se drobi i valja baš sve što ti padne na pamet. A Riječ nije štiklec za razbijanje atmosfere. Osim ako nisi Danijela K. Valjda je plaćena po kartici izgovorenog teksta.

Enivej, 2009 Teran – zakon! Forca, sklad. Mineralnost, taničnost. Kožnatost, duhan. A prvo točenje je bilo po čepu. Također, 2007 Teran je u idealnoj kondiciji. Mineralan, čvrst, metalno „krvav“, začinjen i mesnat. 2013 je bio zabrinjavajuće čudan. U redu da je još vrlo mlad, pa i još neuravnotežen, premda previše sirov. Ali, muči me stanovita „balzamičnost“ koja djeluje prilično „kinky“ za vino u takvoj fazi.

 

Volio bi da mogu završiti sa „šećer na kraju“, ali Vranci crnogorskih Plantaža suhi su ko barut. Kako i ne bi, obzirom da nastaju iz kamena Ćemovskog polja. Inače, meni je baš fascinantno da se najveći jedinstveni vinograd u Europi nalazi u jednoj od najmanjih država Europe.

„Miris i okus jedne zemlje u boci“… iz ustiju Đurđe Katić, podpredsjednice udruženja sommeliera Srbije, zvučalo je uvjerljivo i utemeljeno.

Jedan Pro Corde Vranac čak i u tako toploj godini kao što je 2012. ostvaruje odličan sklad.

„Nerekonstruisan“ Vranac Reserve iz izvrsne berbe 2011 pokazuje pažljivo školovanje, integrirano drvo, tanin, uz odličan raspon, trajnost i progresiju.

Barrique je ipak preopterećen drvom, dok je Stari Podrum zapravo najnovija etiketa Plantaža o kojoj još nisam siguran što bi mislio.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s