The sea was angry that day, my friends… 😀
Na samome hrvatskom jugu, u povijesnim Lazaretima na Dubrovnik FestiWineu, uživali smo u kontinentalnim vinima istaknute kontinentalne sorte – Frankovke.
Poput sličnoimene valute, skoro sva vina podložna su oscilacijama u popularnosti. Trenutno je frankovka iz raznoraznih razloga sorta koja nije cijenjena. Na domaćem tržištu. Tome nije tako u Burgenlandu itd.
U Hrvatskoj se Frankovka uzgaja od Plešivice i Moslavine do Iloka. Premda postoje i drugi vrlo uspješni domaći primjeri, čini se kako danas nitko ne ulaže toliko puno i toliko ozbiljno u Frankovku koliko u Feričancima. Slavonska „dika“ i „miraz“ Feravina pokazuje i tek će pokazati svoj puni raspon:
Pjenušava verzija koja će se iz tanka za prosecco puniti u Feričancima.
Mlada Frankovka koja poput Portugisca ili Beaujolaisa ispuni kasnu jesen mirisima voća.
Rose koji demonstrira koliko je Frankovka zahvalna na stolu i u ovom obliku.
Dika Frankovka koja je kao ugodno i pitko voćno vino konkurentne cijene ipak puno ozbiljnija od jeftinog uvoza.
Miraz Frankovka koja je školovana u podrumu da vremenom dobije dodatnu vrijednost.
Ledeno vino, dakle ultimativni predikat, koji još odležava u podrumu.
Tog dana, 21. travnja otvorili smo arhivu da provjerimo što se događa s vinima u boci.
Nakon dugo vremena otvorila se 2006. tada još pod nazivom Feravino Frankovka barrique.
Vibrantni bariton zapjevao je iz čaše. Pjesmu o voću… od barrique-a je ostao samo začin. Tanin se usitnio. Voće produbilo, pojavila se kožnatost i specifična mineralnost, a najviše fascinira upravo vinoznost, skoro balzamičnost.
Bilo je poučno usporediti berbe 2008. i 2009. Oba Miraza impresioniraju razvojem u boci. Osobno me fascinira predivan Miraz 2008. i zanimljivo je usporediti doživljaj s bilješkama od prije šest godina (https://vinopija.com/2011/08/12/feravino-frankovka-miraz-2008/)
2009 Feravino, Miraz Frankovka također, drvo je postalo cedrovina, fini duhan, još je živo i pitko, a taman ugodno zaokruženo vremenom (pripremom u podrumu i odležavanjem u boci).
Da, dobra voćnost, ali i ta osobita zemljanost, humus, uz vinozan karakter…
- Miraz još uvijek je aktualna berba, masnija, ne preteška, s uklopljenih 14,5% alc., također suha, ali uz jednu slatkastiju prezrelost i trpkost i najviše voćne aromatičnosti.
Ono najznačajnije što ova vina pokazuju je da se odležavanjem ostvarila dodatna vrijednost, da se vino uravnotežilo, produbilo i aromatski dozrelo na način da je jasniji taj „erdig“ mineralni moment, a voćnost nije trivijalna.
Za prave poznavatelje nikakvo otkriće, ali vjerujem da bi rijetki na nekom slijepom kušanju „prestižnih vina“ prepoznali Miraz.
Kao što sam komentirao prije šest godina – najvažniji iskorak Feravina i Frankovke u Hrvatskoj: „Napokon dostojna Frankovka“
Dnevnik vinopije 