Cijena: 80 kn u podrumu
Od etikete s potpisom obitelji Tomac visoka su očekivanja i razlozi za to nisu nimalo površni niti pomodarski. Ova etiketa dodatno ima i posvetu. Dok se Tomislav Tomac posvetio pjenušcima koji su sve impresivniji iz degoržmana u degoržman, Zvonko Tomac svoje znanje i iskustvo usmjerio je na mirna vina. U čast prijateljima s kojima je i od kojih je i sam učio, na etiketi stoji posveta profesorima Jambroviću i Nežiću.
Materijal za ovo vino zapravo i dolazi iz nekadašnjeg Nežićevog vinograda koji je posađen sortom – zelenac. U Hrvatskoj je daleko najpoznatiji Zelenac onaj vinarije Krauthaker, a u svijetu, realno u Austriji, sorta se izvorno naziva – Rotgipfler.
Taj naziv sorte također je naznačen na etiketi, ali čini se da sadržaj boce više nosi upečatljiv potpis vinara nego jasna obilježja sorte, barem ne onakva kakva ostvaruje na biranim položajima Thermenregiona.
Nakon zelene jabuke i livadnog cvijeća na nosu, prilično tvrdi grip na nepcu koji može značiti puno toga. Npr., boca je prerano otvorena ili je prerano zatvorena 🙂 Nečemu što su Tomci punili prije tri mjeseca vjerojatno treba malo više vremena, ali ne mogu se oteti dojmu da „pozicija“ vina na 12,5% alkohola i izrazitoj suhoći nije idealna za Rotgipfler.
Zelene kiseline stišću uzduž nepca, ali bez prodornosti. Vino ide u širinu, ali se rasplinjuje sve do relativno kratkog završetka, osobito u usporedbi s onim što Tomac ostvaruje (posebno u legendarnim berbama poput 2015.)
Doduše, Rotgipfler na Plešivici možda i nije toliko raskošna sorta. Aromatični sklop koji očekujem u osobnoj olfaktivnoj memoriji inficiran je nekim od najtradicionalnijih i najboljih položaja Thermenregiona.
U cjelini je ovo bio gušt. U kontekstu očekivanja od vinarije Tomac ovo je prosjek, ispodprosjek zapravo. Ostvaruje makar ideal svježine s tom ekstrasuhoćom i niskim alkoholom, ali u usporedbi s onih nekoliko Freigut Thallern etiketa koja pamtim, zrelost je zelena, terroir nevidljiv.
Vrijeme bi pokazalo, kad se tih tisuću butelja ne bi popilo tijekom operacija gašenja žeđi već ovog ljeta 😀
Dnevnik vinopije 