Prović, MC, 2013.

Cijena: cca 75 kn

Slutio sam da će 2013. biti na tragu 2012., ali nisam se usudio nadati da bi mogla biti još bolja. Što uopće znači bolje. Pa, recimo da ne škodi kad Buonsangue prizna: „Kupujem, bez da trepnem!

Dok se vino još otvaralo u čaši nakon kraćeg boravka u dekanteru, krenule su prve opservacije… „prepoznatljiva bordoška matrica“. To da bi Tvrle na slijepo prepoznao Bordeaux ne iznenađuje. Notorna je činjenica da griješi samo za vrijeme ručka, ali zato za večerom pogađa baš sve 😛 Ono što iznenađuje je da to prepoznaje u hrvatskoj bordoškoj kupaži.

Mlado, ali s vrlo finom definicijom“ jest, u suštini, sve što se treba reći o životnoj fazi vina i o prepoznatljivosti spoja Cabernet Sauvignon-Merlot. Iz moje perspektive je ostvarenje da vino uopće ima životni ciklus za razliku od mnogih tekućina koje se također nazivaju vinom.

Tvrle međutim, dalje argumentira kako Provićev MC 13 ostvaruje koegzistenciju 3 komponente koje bi, u kontekstu samog Bordeaux-a, mogle rezultirati odličnim, potencijalno velikim Bordeaux-om:

sortna signatura, intenzitet, transparentnost i pitkost.

„Intenzitet se pokazuje kao određeni vibrirajući, “effortless” intenzitet na nepcu, jaka prezentnost koja, neovisna o bilo kakvim trikovima, svoju ‘mid-palate presence’ duguje upravo neforsiranosti i vitalnosti dobro odmjerenog ekstrakta. Zatim, transparentnost i elegantna zavodljivost u smislu pitkosti, uz jasne reference na sortnu vezanost.“

Intenzitet onoga što se osjeti i onoga kako se osjeti, uz istovremenu pristupačnost, te lakoća kojom nastupa, naizgled izgledaju jednostavno, a zapravo se radi o rijetko ostvarivom skladu. Ne znam kako to objasniti, ali obično se volim služiti terminima o „kvaliteti ekstrakta“ nasuprot puke „količine ili težine ekstrakta“. Tu već ulazimo u „dubinu“ 😉 svakako u tlo kao jedan od bitnih preduvjeta da se takvo vino ostvari…

jer kao da sve već navedeno ne bi bio gigantski kompliment, u nekom trenutku oduševljenja pojavila se kompulzivna analogija 😀 između nekih položaja bordoških apelacija i Neretve. Drugi put moramo pozvati Clemensa. Tema aluvijalnih terroira je nešto u čemu bi on znao uživati 😉

Monika, rezerviraj mi još dva kartona najljepše molim 🙂

Oglasi

23 thoughts on “Prović, MC, 2013.

  1. clemens 28/09/2017 / 19:09

    Dodatni bodovi ako je aluvijalni terroir kriptodepresijski 😀 Inače, lijep opis jednog skladnog vina.

  2. buonsangue 24/10/2017 / 20:40

    Evo, recimo, ovo. Da skratim: studiram malo po malo, u razlicitim okolnostima, drugu vecer zaredom sinoc vec dekantirani MC 2013. Ako ishta, ovo je jos za nijansu bolje nego sto mi se ucinilo one veceri o kojoj pishesh. Ajmoooo, Provici! Sto chekate! Lafite! Mouton! En primeur! Prestizh! Trzhiste! Brzo, soma HRK franco cantina! 🙂 🙂 🙂 Sto je, necete? Eh, nekako nisam ni sumnjao. I po ovom, i po drugim vinima, vidi se jasno da vas u nedavnoj proshlosti, danas, i ubuduce u prvom redu zanima – ozbiljan rad, nadogradnja i definicija vina. Drugim rijecima, niste moroni, kao neki, nego radite pametno, strpljivo, predano, pazhljivo i odrzivo. Rezultati u boci su za sada impresivni. Ako tako i ostane, rezultat ce imati vrijednost i znacaj i onkraj same Vinarije Provic, za teritorij, a i shire, tj. vinski svijet opcenito.

  3. buonsangue 24/10/2017 / 20:48

    (Nos natrag u chashu… Uuu… Nakon vise od 24 sata od otvaranja i dekantiranja, divota od klasike, elegancije, perzistentnosti i suzdrzanog, odmjerenog intenziteta. Vrlo visheslojno i prepuno tajni, a pitko. Herbalnost luduje, tu maltene ima i kinina :-). Ne samo apsolutno najbolji bordoshki hrvat koji sam ikad probao, nego, za mene, apsolutna referenca za klasicno crno vino u RH kontekstu – a to je upravo ono chega najvise nedostaje (ukoliko jos uvijek chita netko od manijaka prve generacije, mozda se, i to s pravom, sjete moje refleksije na tu slicnu temu pred x godina pod naslovom “Na chvoru crne smrce”).
    Pijem ovo, i i dalje ne vjerujem.
    Bravo.
    To je dobro. To nam treba.
    Kitchmae kitchmae disciplina.

  4. buonsangue 24/10/2017 / 20:50

    (Ajde da jednom budem i fer… None, hvala ti na ovom vinu. I chorava koka zrno ubode 🙂 🙂 🙂 )

    • vinopija 24/10/2017 / 21:21

      Clemens je ubo još s 2010-om. Ja još nabadam pomalo.

      • buonsangue 24/10/2017 / 21:34

        Eto, vidi se tko zna znanje :-). Klemo, shampijone! 🙂 🙂 🙂

        • clemens 24/10/2017 / 21:52

          ma jok, meni se uvijek više sviđao chard, nisam skužio baš toliki potencijal crnog. al raste u komšiluku (u sjeni komarne – u svakom smislu) pa se pijuckalo…

  5. buonsangue 24/10/2017 / 20:56

    “…Ako tako i ostane, rezultat ce imati vrijednost i znacaj i onkraj same Vinarije Provic, za teritorij, a i shire, tj. vinski svijet opcenito.” ___ … a takva vrsta doprinosa nechem shirem se “trzhista” tiche tek veoma tangencijalno, ali se zato vrlo neposredno tiche necheg puno vaznijeg: kulture.
    A to je jedino od chega nam mozda nesto i ostane i sto ce nam mozda biti kakav-takav zaklon, kad suvremeni mamon “trzista”, tj. onoga sto danas u vecini slucajeva prolazi pod “trzhishne logike”, pojede prvo nas, a nakon toga i sebe.

    • clemens 24/10/2017 / 21:08

      “takva vrsta doprinosa nechem shirem se “trzhista” tiche tek veoma tangencijalno, ali se zato vrlo neposredno tiche necheg puno vaznijeg: kulture.” — uvijek sam nešto razmišljao da prvo trebamo kulturu kao preduvjet za vino, al baš me sad ova tvoja inverzija malo potakla na ponovno promišljanje. hm… 😉 inače, hvala za komentare. i vinopiji za dojam.

      • vinopija 24/10/2017 / 21:20

        Pusti, možda se posvađa sam sa sobom 😀

      • buonsangue 24/10/2017 / 21:22

        Klemo: jel ti to mene malo zajebavas? 🙂 Shala mala :-). Naravno da, prije svega, treba uzorati zemlju 🙂 🙂 :-). Ali “kultura” ne obuhvaca samo sam taj chin (koji je implicitan u samoj etimologiji rijeci) nego i njegovu posljedicu: u idealnom slucaju, neka vrsta piramidalne akumulacije koja je, izmedju ostalog, rezultat i konkretni odraz sustava vrijednosti, uvjerenja, tj. vjere, i rada. A nakon tog prvog herojskog china koji uspostavlja kulturu (obrada zemlje), citav odnos uzroka i posljedice postaje, prema mom mishljenju, mnogo bilateralniji i multilateralniji. U uspjeshnim primjerima, elementi se medjusobno unaprijedjuju i fertiliziraju, poticu medjusobni rast. SInergija 🙂 🙂 🙂

        • clemens 24/10/2017 / 21:40

          hahaha ma da, malo infantilna igra riječi s moje strane, al ako umjesto “kultura” staviš “društvo”, onda bi mogli reći da prvo treba izgraditi društvo, a tek onda možda bude i dobrog vina. obrnuto vrijedi samo “nuzgredno” (da opet iskoristim vinogradarsku terminologiju 😀 al neću ometati tvoje i nonetove papa/galilej “nesporazume”; uživat ću promatrajući 🙂

          • buonsangue 24/10/2017 / 22:11

            Tesko je to rasplesti, ali, ukratko, nisam bas siguran da je u potpunosti tako. Ali, ja vino vidim u dobroj mjeri kao, u jednoj dobroj mjeri koju ne bi bilo mudro u potpunosti ignorirati, kao, da skratim, misterij (u antichkom smislu rijeci) koji predatira puno toga u smislu konkretne socijalne strukture. Dapache, mislim da je dobra, zdrava, autohtona, razumna, drustveno korisna vinska tradicija na Mediteranu jedan od motora razvoja kako pojedinca, tako i drustva u cijelini 🙂 🙂 :-). (BTW, None bi si trebao otshtampat majicu s natpisom Galilej nakon ovog kurtoaznog, prijateljskog, ali nezasluzhenog i od istine beskrajno udaljenog komplimenta koji si mu upravo uputio 🙂 🙂 🙂 )

            • vinopija 24/10/2017 / 23:27

              whuuuut? Mislio sam da sam ja papa !?

              • buonsangue 25/10/2017 / 00:25

                Fali ti jedan “n” na kraju.
                Low-hanging fruit. I apologise 🙂

              • clemens 25/10/2017 / 18:16

                “whuuuut? Mislio sam da sam ja papa !?” — za ovakve heretičke primisli onomad se odlazilo u rim, ili božemioprosti u avignon, na “razgovor” 🙂 🙂

  6. buonsangue 24/10/2017 / 21:11

    Dakle, da sazhmem, None, u popularnom eurovizijskom zhargonu, da i tebi bude jasnije. Provic: douze points. Zure: zero points.
    A i ovim nekim drugim burazima na Korchuli bi bilo bolje da se vishe ne raspucavaju bash previse, ili barem ne vise nego sto su se vec raspucali zadnjih par godina, pod uvjetom da im je, naravno, uopce stalo do odrzivog , dugorocnog doprinosa koji bi bio u skladu s parametrima realnih relativnih vrijednosti. Primjerice, onaj Biretov Grk, kojeg smo ljetos za ruckom popili zajedno, je, tipoloski i po razini kvalitete, vino kakvih, primjerice, u Grckoj ima na tone za 7, 8 ili najvise oko 10 eura. Ni milimetar bolje, ni cent vishe.
    A to, u kontekstu, nije kritika, nego kompliment :-).

    • vinopija 24/10/2017 / 21:22

      Napokon osjećam da se slažem skroz. Ipak, da nam je barem tako dobro kao Grcima 😀 😀 😀

  7. exborze 04/11/2017 / 12:30

    ako je ovo pisao buonsangue ja sam nikola tesla
    ne zahebavajte se
    ako mislite i dalje ostat ozbiljan blog 🙂

    • vinopija 04/11/2017 / 18:18

      😛 Pa drago mi je da smo se upoznali ovako Nikola 😀

  8. Lidija 04/11/2017 / 18:53

    Ima ljudi koji su ocito nepismeni
    Hvala Vam na tome sto vodite brigu

    • buonsangue 06/11/2017 / 22:25

      Kome hvala? Exborzeu ili Vinopiji? 🙂 🙂 🙂

  9. buonsangue 06/11/2017 / 22:26

    BTW, Trifke, svidja mi se ovaj narativni twist. Sad smo se svi dobro nasmijali, a Halloween je vec odavno proshao, pa mozes slobodno priznat da si Exborze zapravo ti 🙂 🙂 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s