Slovenci izdominirali ocjenjivanjem. Nastupom, u smislu broja uzoraka, raznovrsnosti pa i kvalitetom istih, čini mi se da je prošle godine na prvom zagrebačkom Salonu pjenušavih vina bilo još jače. Neki meni dragi pjenušavci iz Slovenije nisu uopće ni nastupili u Zagrebu i to im neću nikad oprostiti.
Šalim se 😀
Pavlomir se zato ne šali. Iznimno uspio pjenušac iz Žlahtine!? Svjež i trajan na nepcu. San Marino brut – jedno od najugodnijih iznenađenja Salona.
Najveće iznenađenje mi je zapravo Monteclassico. Ovaj pjenušac iz Malvazije Istarske je zero dosage nevjerojatnog sklada i brutalno upečatljiv u odnosu na sve što sam dosad pjenušavih malvazija kušao uključujući vrlo uspjele Malvazije bilo klasične metode ili prosecco metode. Umaška vinarija Monte Rosso radi dobar poso`
OK, loša fora, ali dobra vina. Ugodno iznenadio također Jagunićev Three Star brut! Prošle godine to još nije bilo to, ali se sad lijepo posložilo i produbilo i svakako nešto što bi potražio za temeljitiji izvid 🙂
Jagunić i Barun jedini su s Plešivice bili i prošle godine. Ove godine je izlagao Ivančić Griffin što je super, ali na žalost ne i Tomac, Šember, Korak i Kolarić.
Uvijek delikatan i poseban Joannes Protner oduševio je prošlogodišnjim nastupom, kao i Čarga čija je Donna Regina brut iz 2013 opravdano pobjednik rose pjenušaca.
Jedno od neobjašnjivih mjehurića dolazi iz Metlike iz podruma starog majstora Jožefa Prusa. Tko bi rekao da će me toliko oduševiti muškatna penina !?! Ali ovakva penina koja je skroz zrele aromatičnosti u mirisu, a skroz suha na nepcu je paradoks. Prusove etikete su možda neuravnotežene, ali sadržaj boce je izniman.
Drugi Salon pjenušaca u Zagrebu održao se 02.02.2018. u Hotelu Dubrovnik i ušao na popis obveznih vinskih događanja koje svaki zagrebački vinoljubac mora posjetiti.
Dnevnik vinopije 