Cijena: zanemariva u usporedbi s vrijednosti 🙂
U startu potpuni izostanak uobičajenih voćnih senzacija. Voćna mladost je paprena, skoro pucketava nalik “barutu” Schioppettina… i potpuno zemljana.
Prava zemljana Blatina s dubokim balansom koji se ostvaruje u čaši. Ipak, ne želim dekantirati već uživati u mirisu, vratiti se svako malo, promatrati što se odvija…
u životu, sačuvanom bocom koja je prerano otvorena.
Izrazito čisto. Skoro da ovom godištu nedostaje dobrodošle „prljavosti“ artizanalnog pristupa.
Ali zato tako jasno. Vino tla. Osjeti se to u robusnosti svake bobice. Svaki sitan kožnati tanin koji se zadržava na nepcu u potvrđujućem gutljaju, oboji ga u arome maraske.
Potpuno suha i sočna na poziciji 12,10% alc, izražajnija i trajnija od ijedne druge. Blatina. Ne želim više spominjati kvalitetu nasuprot količine… želim govoriti o ljepoti ekstrakta.
Beskompromisnoj kao i riječi na etiketi: I will make wines like this or I will not make them at all.
Dnevnik vinopije 
došao sam do boce iz 2008. … piti ili ljubiti?
ljupiti.
😀
ovu kovanicu prihvatio bi i Vuco 🙂
:-*