Cijena: hvala Klemo 😉
Sva je prilika da će većina Dalmatinaca ostati razuvjereni na vinskoj radionici naslova „drugačija crna Dalmacija“. Kad otkriju da osim Plavca Malog, Dalmacija baštini i neke druge sorte. Lasina, Darnekuša, Babica… zaslužne su za neka meni omiljena vina.
Pomalo je smiješno tu ubrajati Plavinu. Plavina ili Plavka je (nadam se) još uvijek druga najzastupljenija dalmatinska crna sorta. U javnosti je nepoznata (u usporedbi…) osim nekih Vinoplodovih pokušaja u pogrešnom smjeru.
Genetski brat (ili sestra, teško je reći kod dvospolnih vrsti 🙂 ) Plavcu i Vrancu, u ovom slučaju dolazi iz Vrgorca. Nije važno gdje je to, važno je gdje pripada po novom ZOI 😀
Po onome što sam dosad Plavine / Plavke mogao probati, načelno daje vino nježnijeg tijela i mekših tanina od Plavca, kakva je i Gašparova Plavka. Gašpar je ostvario i pucketavu svježinu na nepcu, sačuvao sočno voće idealne zrelosti, a da je ipak „vinsko“ vino, a ne površan parfem.
Vinoznost, kožnato grožđe, tek onda višnja, ali sušena i diskretan začin od drvene bačve, slutim. Slani after iznenađuje, kao naznaka nečeg terroirskog, ali nećemo pretjerivati 😉
Ne znam zašto me iznenađuje još jedno dobro vino iz Plavine kad bi takvih vina trebalo biti puno i kad bi trebala biti pristupačna, distribucijom i cijenom…
Dnevnik vinopije 