Cijena: 179,98 kn
Lijepo je prisjetiti se. Plenkija nisam imao priliku upoznati, ali vina njegovog podruma jesam. Jedan od najpoznatijih Plavaca i jedna od obaveznih prestižnih pozicija na vinskim listama restorana Hrvatske. Siguran odabir poslovnjaka koji nisu imali Vinsku čitaonicu da im omogući preskakanje par stepenica. Na putu do vinskog neba na kojem je zacijelo danas Zlatan Plenković, legenda hrvatskog vinarstva. A najlegendarniji je upravo Grand Cru Plavac…
Plenković, Grand Cru Plavac, 2010.
Osjetilo se to čim je pušten u distribuciju prije skoro tri godine. Osjetilo se grožđe. Tanin više kožnat, hladnoća je tu usprkos 15% alkohola i ekstraktnosti. Čak diskretna balzamičost koja se razvija na zraku i čini doživljaj slojevitim i kompleksnim. Dok otopljeni tanin ostavlja tamno i duboko voće na nepcu. Kišna rana jesen te godine čini se je godila ovom Hvaraninu. Predivan Plavac, tek sad u punoj formi.
Plenković, Grand Cru Plavac, 2009.
Toplina i dosta ukuhanog voća. Nema kičme, nema pravog tijela, fali supstanca. Samo fasada i to s dosta sitnog drvenog tanina. Tupo i teško za ispiti, premda uopće ne djeluje toliko ekstraktno koliko prezrelo. S vremenom, taj aspekt nije nametljiv i uz pravo jelo će funkcionirati.
Plenković, Grand Cru Plavac, 2005.
Pečeno, suha višnja, suhe smokve, sirupasto, miriši staro. Čak toliko da mislim kako je to do boce. Ovaj primjerak nije najblistavije izdanje. Pokazuje starikavost, a vino je u raspadu, k tome teško i pomalo i alkoholno. Ono što godi su grožđice, krema balsamico i uklopljene kiseline…
Plenković, Grand Cru Plavac, 2004.
Samozatajno, intrigantno, uzbudljivo, otvara se fantastično, premda pomalo funky na dobar način… te hlapive su isprva osjetne, ali u cjelini sve jako lijepo funkcionira. Šarmira i jako mekani tanin, kakav samo pravi materijal i vrijeme mogu osigurati. Divno.
Umjesto pretencioznih zaključaka, društvo za stolom odlučilo je utvrditi dojmove. I tako više puta 😀 Najviše se istočilo 2010, zatim 2004, zatim 2009 i 2005. U kontekstu kompleksnosti, Plenkijevi Plavci nikad nisu bili skloni nekoj magičnoj transformaciji koliko očekivanoj progresiji i to se pokazalo i ovaj put (osim što imam osjećaj da boca 2005 nije bila u najboljoj kondiciji). Interesantno je da svi pokazuju stanovitu korjenastu senzaciju, nešto što ranije nisam uočio (Hvala Tomislav 🙂
Dnevnik vinopije 
Zanimljivo. Ja bas pred dva’tri tjedna mislio otvoriti 2002. i 2005., pa odustao. Vidjet cemo 🙂