Miloš Stagnum Rose 2017
Cijena: 94,25 kn
Potpourri na nosu, mliječna plazmatičnost i ljepljivi stisak tanina i kiselina.
Svjež, čvrst gutljaj ne traje koliko bi volio. Cijena pitkosti i voćnosti koje podsjeća na nar.
Trenutno predivno, ali mekše od prethodnih berbi i zapravo djeluje namjerno stilski drugačije. Na prvu će se svidjeti široj publici, ali pribojavam se manjka karaktera zbog kojeg je ovo vino bilo sve zanimljivije svakim novim gutljajem, čak i ugrijano u čaši te vino koje definitivno vremenom nije gubilo već dobivalo na vrijednosti.
Miloš, Plavac, 2015.
Cijena: 79,98 kn
Voćnost 2008., mračna dubina 2006., balans i balzamičnost 2005. Magija kakva se dugo nije ostvarila. Smrskani tanin još će se dugo integrirati ovisno od boce do boce, a kiseline raspoređivati.
Životnost koja progovara jezikom rogača i višnje, ali i kadulje i ružmarina te osobito važno, zemlje i soli.
Miloš Stagnum 2008.
Cijena: 211,75 kn
Prilika za podsjećanje kakvo je genijalno vino bilo „bazni“ Plavac iste godine. I kakvo je još uvijek… balzamičnost i dekadencija voća. Naglašena voćnost je obilježje koje dijele Plavac i Stagnum 2008.
Prašnjavi tanini i ipak, jedna tvrdoća, koncentriranost koja možda odudara od svih Stagnuma dosad. Vrijeme će pokazati.
Miloš Rukatac 2017
Cijena: TBA
Sami odabir sortimenta, posađenog iznad položaja u Ponikvama na kojem Miloši uzgajaju Stagnum, govori puno 😉
Predivne grožđice…ali Rukatac nije Bijeli Stagnum. Takav naslov pretendira prestiž. Ne znači da Miloš Rukatac nije genijalno vino, značajno u smislu kulture i onog što predstavlja kao (ne računajući davne pokušaje) prvo bijelo vino kuće koja jedina u kontinuitetu dokazuje veličinu Plavca Malog. Međutim, pretencioznost šteti. Vinarima, konzumentima, trgovcima i distributerima pa čak i ugostiteljima.
Nije to ni vino di meditazione niti slični podjednako pretenciozni pokušaji definiranja… to je pristupačno vino koje ulazi u krvotok i uravnotežuje, hrani.
Rukatac kuće Miloš je vino kakva bi sva vina trebala biti. Ali ih više skoro nitko ne radi. Daleko je to kontroverznija i opasnija izjava i ujedno daleko veći kompliment od „bijelog Stagnuma.“
Samo zbog ovog uzorka iz bačve isplatilo se doći u Split na Festival Vino Dalmacije, ali još ima „iznenađenja“ koja jedva čekam podijeliti.
Dnevnik vinopije 
Stagnume pratim od 2003 godišta i 2008 je najbolji koji se do sada pojavio, fantastičan je. Mislim da niti jedan do sada nije proveo 6 godina u bačvi (+4 u boci), a 2009 se, koliko znam, isto tako odležava.
Plavac 2015, iako pušten nešto ranije nego je planirano (preskočena katastrofalna 2014 ) , nastavlja uzlaznu putanju ranijih plavaca, tu se ljestvica stalno pomalo podiže, pretpostavljam i zbog toga što dio vinograda iz kojeg dolazi plavac također sazrijeva/stari.