Srimski suhozidi i bunje, kao krajolik su dragocjena materijalna baština. Usred srimskog poluotoka, između Vodica, Jadrije, Zatona i Šibenske luke, jedna je parcela okružena suhozidima. Na njoj su vinogradi butikne vinarije Baraka. Ima na tih 4ha Cabernet Sauvignona i Merlota, ali i Plavine i Babića. Jedan od naziva za suhozid je i Mocira, istoimeno vino vinarije Baraka. Odmah želim naglasiti, meni uvjerljivo najznačanije vino u ovom kušanju, premda sigurno manje popularno od Prisbusa (nije rimski car nego fantazijsko ime 😊 inspirirano nazivom vinograda ) i Baronea (čuvena šibenska tvrđava)… zbog čega poželim probati čistu Plavinu i čisti Babić.
Baraka, Maraština, 2015.
Cijena: 70 kn
Zrelost na nosu, oskoruše (žižule), dinja, datulje, smokve… Oksidativno na lijep način. Tupe kiseline iskonskog težačkog karaktera. Ta grubost djeluje šarmantno i uz pravo jelo ostvaruje sinergiju. Vino ovakve strukture zove bijelu ribu sa žara i maslinovo ulje.
Dosta konkretno i slankasto uzduž nepca… asocijacije na makiju i mediteranski krš.
Tradicionalnost se isplatila 🙂 Smirenost i spokoj šibenske suhe Maraštine s 13% alc.
Baraka, Mocira, 2012. (Merlot+Plavina)
Cijena: 88 kn
Šteta ako je samo 760 butelja nastalo. Mocira je savršeni naziv (kameni suhozid = „mocira“).
Neprozirnije, gušće, ali zemljanije i kameno već u mirisu. Autetično kožnato grožđe crne Dalmacije i nešto herbalno, a na nepcu hladne kiseline poput višnje maraske… sitan, taničan plod pun koncentriranog soka = Plavina! Suha, 12%.
Teško je razabrati je li ekstremno suho ili sitni tanini stežu, ali ono što se postepeno otopi u afteru je uvjerljivo. Grubost Plavine i mirišljavost Merlota.
Baraka, Prisbus, 2013. (60% CS + 40% Merlot)
Cijena: 140,00 kn
Srima sigurno pripada Šibenskom vinogorju, ali ovaj novosvjetski šnjof nosi me valjda u Čile. Vanilija vjerojatno francuskog barika i mekoća crnog bobičastog voća.
U ustima neočekivano svježe, izrazita voćnost, bez masnoća i začina drva.
Sasvim dovoljno tijela i energičnost na nepcu. Ljupka, sočna, voćna priča… nikakva saga, nikakav ep. U tom smislu masivna boca zavarava, ali baš lijepa „košara voća“. Udio Merlota čini se dominantniji isprva, ali specifičnom mekoćom i mentolastom svježinom koja prelazi u začinjenost, gubi se taj osjećaj.
Malo je ipak neusklađena ta kiselina i taj tanin. Kao da se razvijaju svaka kompnenta u svom smjeru. Možda sam u krivu, ali malo je i pre-„candy“ 
Baraka, Barone, 2011. (CS+Plavina)
Cijena: 160 kn
Katran – koncentrat i suhoća. Privlačan aromatski sklop: mediteran, kadulja, suha smokva, rogač, kao da je Plavac 😉
Tek u afteru alkohol (15,5%) zapeče. Čak diskretna balzamičnost prisutna. Vino je srčano, „krvavo“ i u tom smislu puni usta, ali ipak ne osjećam da se može dalje razviti vremenom.
Dnevnik vinopije 