I tri opola su!

Pojednostavljeno, ružičasto je vino iz crne sorte pravljeno kao da je bijelo. Unutar ove široke kategorije, drago mi je da postoji sve više interpretacija koja vinari nazivaju „opol“.

Naziv sugerira tradiciju (ne nužno uvijek poželjnu) Dalmacije. Zbog toga se od opola ne očekuju rose vina na prvu loptu. Očekuje se voćnost, ali drugačijeg karaktera od naglašene svježine i lažne punoće.

Dobar opol, kao i svako dobro vino može biti dodatno atraktivan i u godini nakon punjenja pa i puno dulje kod rijetkih, ali bitnih primjera.

Zato mi je bilo drago na Festivalu Vino Dalmacije u Splitu probati nešto novo. Prgin. Opolo 2016. S legendarnog vinograda u Primoštenu, bakreni odsjaj priliči „sprženom“ grožđu s Bucavca… oksidativni moment kao šarm patine svjedoči o zrelosti materijala.

Miris je vrlo živ, više ne i nemiran… svježina je „probavljena“, ukomponirana. Glatko klizi nepcem, samo prividno nježnom teksturom. Čaj na nepcu, med u afteru… priliči Babiću, pravom opolu s nevidljivim stiskom živih tanina nakon gutljaja.

Suzdržano i možda baš zato sadržajnije od mase ostalih. Savršeno vitalno, pravljeno kao vino, a ne kao sezonski hit.

Još jedan uvjetni novitet predstavljen je doduše još u Laubi, vinarija Testament. Babić mi se odmah svidio, ali rose iz Babića baš i ne.

Nisam znao što bi mislio o Testament Opolo 2017. Čak i kad popusti „Hubba Bubba“ intenzitet u mirisu, djelovalo je kao nešto čime se oprala bačva crnog vina.

Činilo se kao da je dodan šećer da bi uopće fermentiralo 😀 Ali peti dan… da peti dan !!! sasvim drugo vino. Proradilo na nekoj frekvenciji koju još nisam čuo. Tanin Babića i zagonetka koja me još muči… intriga.

Testament kao enolog potpisuje Sladić Juraj, brat Ante Sladića koji je odlučio svoj opol raditi isključivo iz Lasine. Ova sorta uz dovoljno truda zaista može biti dostojna umjetnosti Arsena Dedića koja inspirira ovaj redizajn. „Djevojka iz moga kraja“ i fotografija žena rudara u prvom planu uspjeva zarobiti pozornost.

Kao što to uspijeva mladim jagodama u prvom planu ružičaste Lasine Ante Sladića… nježne, svježe, u skladu s tom bojom lososa u čaši.

Lasina, ne bez razloga idealna i za rose, sasvim suh, za svjež, skladan zagriz u fino tkivo ove delikatne sorte.

Oglasi

2 thoughts on “I tri opola su!

  1. antun plančić 28/06/2018 / 20:07

    “Pojednostavljeno, ružičasto je vino iz crne sorte pravljeno kao da je bijelo”.
    Uvodna konstatacija je potpuno pogrešna jer OPOL je ime za tehnologiju proizvodnje vina u Dalmaciji tehnologijom crnih vina tj. maceracijom tijekom koje se nakon minimalno 60 sati(2,5-4 dana) otoči mošt a ostatak masulja nastavlja maceraciju i fermentaciju s ciljem proizvodnje crnog vina.
    Poanta proizvodnje Opola je otakanje s masulja prije početka fermentacije i ispuštanja jačeg inteziteta boje.Jednostavno Opol je ime za proizvodnju vina u pola potrebnog maceracijskog ciklusa(Plavac mali obično macerira 6-8 dana ovisno o kvalieti lokacije s koje je grožđe).

    • Nenad Trifunović 29/06/2018 / 08:35

      Hvala Antune na lekciji. Odsad koristimo tvoju definiciju. Još je jednostavnija od moje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s