Cijena: 50 kn u podrumu (60-ak kn MPC)
Pitam se tko ima bolju Graševinu i odgovaram – nitko. Ima još odličnih Graševina, ali drugačijih. Premda je upravo ova Kopjarova Graševina drugačija od većine ostalih, drugačija od dominantnog modela u smislu da ovo vino Jancis Robinson ne bi prepoznala kao graševinu na slijepom kušanju hrvatskih kontinentalnih bijelih vina.
Spominjao sam već stare klonove Graševine koje daju drugačiji materijal i vino od onog koje se očekuje. Ovo je manje tjelesno, ali vinoznije pa i perzistentnije unatoč pitkih 12,5%. Na nepcu živo, a mekano. Arome su suptilnije, nema cvjetnih senzacija, a voće je delikatno, izmiješano s vegetabilnim, čak herbalnim…
Nije ovo u cijelosti taj materijal iz vlastitih vinograda, zbog čega Kopjar (vrlo fer) ne označava ovo godište Graševine kao organsko. Ipak, osjeti se.
Tako da Kopjar uz perjanice podruma Sauvignon i Riesling (Godište 2015. se razvija u boci fantastično) ima još jedno značajno, karakterno vino – Graševinu!
Dok ne nabavim novi Josipin uradak kojeg potpisuje Miroslav Škoro 🙂 a za kojeg sam uvjeren da je divna Graševina, suzdržat ću se od Preporuke® 😀 Premda, ovo nije stilski statement već karakterno drugačije vino, k tome iz ne baš sjajne godine u kontekstu ove zagorsko-varaždinske vinarije. 2017 još nije napunjena, ali prema onome što sam probao, bit će divno vino.
Dnevnik vinopije 