Cijena: 30 kn u vlastitom dućanu
Hrvaština nije sorta. Hrvaština je više sorti 🙂 Čak i Maraština i Debit su zastupljeni u tradicionalnoj Sinjskoj Hrvaštini, ali ono što Hrvaštinu čini osobitim vinom su „zaboravljene“ Ninčuša, Glavinka, uz autohtone Plavinu, Babić, Crljenak… crne sorte karakteristične i za Cetinsku krajinu u kojoj se danas na žalost ne pravi vina kao nekad.
Na žalost, jer da se nisam maknuo iz fotelje i obišao još neotkrivenu Dalmaciju, teško da bi negdje naletio na „vino sinjskih alkara“, resku, sočnu okrjepu „dizajniranu“ za tešku hranu.
Predrasudama unatoč, „vino sinjskih alkara“ nema 15% alkohola 🙂 Ovih jedva 12% ništa ne nedostaje…
Sasvim dovoljno tijela da se nosi s raznim jelima, ali bez taninskog stezanja u afteru. Zato s dosta mirodija i voćne kožnatosti, čak zemljanosti… vinozno vino koje umjesto na prenaglašene aromate miriši na vino, uz dobrodošao nježan rustikalni vonj domaće radinosti.
Nevjerojatno je funkcioniralo uz arambaše, vjerojatno i zbog suhog mesa uz koje se pravi arambaši poslužuju. U vinu se ne osjete kiseline uopće, ali otapa masnoće poput čarolije.
Čarolije Cetinske krajine koje treba istražiti 😉
Dnevnik vinopije 