Dnevnik vinopije

Od svega što me čini radosnim i svega što me rastužuje, neću pričati ovdje ni o Oliveru ni o svjetskom nogometnom prvenstvu. Pričat ću o ljubavi. Onoj ljubavi koja se može osjetiti u čaši vina. Kao i ona ljubav koju čaša vina probudi. Teško je tome i nepotrebno tražiti razlog. Jer to nikad nije samo jedno obilježje ili neka specifičnost. Ali jest uvijek ravnoteža prave stvari na pravom mjestu i na pravi način. Tako sam osjetio i priču kaštelanske vinarije Bedalov.

Bedalov, Tribus, 2015.

Cijena: 50 kn u podrumu

Puno mekše od iznenađujuće dobre 2014., to je valjda zrelost 2015.godine.

Uz dosta te povremeno naporne zinfandelovske zrelosti i koncentracije šljiva i borovnica na nosu, osjećaj je Plavca na nepcu. I nečeg što ga je omekšalo. Možda druge sorte, jer uz Zinfandel (Crljenak Kaštelanski, Tribidrag) i Plavac, Tribus sadrži i Dobričić. Mama, tata i dite 🙂 kako se zna duhovito komentirati.

A možda je i školovanje presudilo… vremenom se i na nosu intezivira eteričnost Plavca, kaduljaste senzacije ustraju. Ali se vremenom i tanini nakupe, gutljaj ne postaje trpak, ali traje duže bez da umara.

Pravi pogodak uz crveni rižot. Ipak, 2014. je prvi Tribus koji sam probao u jednom splitskom restoranu prošle godine i bilo je to bitno elegantnije vino. S kičmom koja prkosi. S nekom asketskom elegancijom. I dalje autentičnom.

 

Bedalov, Plavac mali, 2011.

Cijena: 50 kn u podrumu

Neočekivani favorit je ovaj predivni Plavac, deklarirano iz 2011. godine !?

Staro, neutralno drvo otvara prostor tkivu Plavca da diše kroz kožnatu voćnost… bobica grožđa koja puca od zrelosti, ali i od zdravlja. Tanin omekšan, ali i dalje uvjerljivo autentičan.

Doslovno nijansa šarmantne truležastosti i balzamičnosti doprinosi kompleksnosti, a ne nestabilnosti. Jer isprva „zeleno“ nepce proradi u svoj punoći drugi dan nakon otvaranja boce.

 

Bedalov, Crljenak, 2016.

Cijena: 50 kn u podrumu

Umjesto uobičajenih voćnih senzacija, smola crnogorice. Tvrdoća koja se na nepcu realizira drugačije… odakle ova jabučna svježina, koncentracija i sladora i kiselina (?!), a tanini pitomi, sitni.

Osjećam dehidrirano grožđe, a ne prerano brano. Slani kamen u surovom afteru. Sok sunca i zemlje istovremeno ostvaren u svakom gutljaju.

Upečatljivo bez masnoće i moćno bez težine.

 

Bedalov, Castel Zinfandel, 2016.

Cijena: 70 kn u podrumu

Miris školovanja… veće neutralno drvo?

Koliko sam shvatio radi se o starijem vinogradu Crljenka (Zinfandela, Tribidraga) i ovo vino je potpuno nalik mlađem Crljenku, uz priznajem, određenu profinjenost koja čini razliku. Koja ne izgleda kao da je do odgoja, već do materijala.

Korjenaste senzacije se otvaraju ubrzo uz očekivano voće, a zrelost materijala je predivna. Kao i balans. Najpitkijih 14,6% ikad 🙂