Ne znam zašto se uporno inzistira na Bordeaux referenci kad se spominje Cabernet Franc 
Možda je tome tako jer su jedini ozbiljni 100% Cabernet Francovi uvezeni u Hrvatsku Chateau de Coulaine (link na dojam) i “Mephisto” Domaine de l’Ecu. A ni njih baš nema u prvom dućanu.
Kao drevna sorta, Cabernet Franc je bio važniji u Bordeauxu prije dolaska filoksere u Europu 😀 Danas je, osim u iznimkama (među kojima su Chateau Lafleur i Cheval Blanc najpoznatije), Cabernet Franc tek treća sorta Bordeauxa. Tih desetak posto zastupljenosti u vinogradima nekad su značajan doprinos, a ponekad su tek „osigurač“ brojnim vinarijama. Merlot je kraljica, a Cabernet Sauvignon kralj Bordeauxa. Novookrunjeni, jer Cabernet Sauvignon je nastao spontanim križanjem Cabernet Franca i Sauvignon Blanca. Pametni Francuzi nisu ga nazvali Franc Blanc 😀 već kaberne sovinjon molim aplauz.
U našim se krajevima spominje i Villany Franc kao „referenca“ jer su Mađari odlučili uložiti u svoj CF i „brendirati“ ga tako. Ako mogu Francuzi, mogu valjda i oni. Možda za stotinjak godina i uspiju. Zasad sam probao mali broj uistinu terroirskih CF-ova iz Villanya.
Ali zar nije tako i s razvikanim francuskim apelacijama? Preserans da se skuplje proda, a od terroira ni „r“ ?!? Nije.
Kao i mnoge druge sorte, Cabernet Franc je istaknuti adut regije Loire. Dok tržišno zvučnija imena poput Champagne ili Sancerre ili Chablis ili Chateauneuf-du-Pape pune police Lidla bezličnim poluproizvodima, tko je spreman platiti lipe više za Chinon?
Ne znači da hrpa Cabernet Francova Loire nisu bezveze. Ipak, apelacije Chinon, Saumur, Bourgueil i Anjou nisu toliko razvikane i spletom okolnosti su ostale „ispod radara“ tako da je puno vina koja su neusporediva vrijednost za novac. Možda i zato jer postoji lokalna tradicija i kultura stola koja konzumira lokalni „proizvod“ kao preduvjet identiteta. A pro pos identiteta i karaktera, postoji i ono što Francuzi nazivaju terroir, a fenomenalno se osjeti upravo na ovim vinima koje sam otvorio usporedno, nadajući se doživjeti te posebnosti.
Uz zrelo voće, zemljanost je očekivana ekspresija svih (dobrih) Cabernet Francova, ali usporedno kušanje ovih vina bilo je doslovno žvakanje kamenja 🙂 Prava lekcija iz različitih vidova mineralnosti.
Također je ovo bila lekcija o kompleksnosti vina. Većina vina se mijenjala tijekom kušanja i osobito u danima nakon, ponekad nevjerojatnom progresijom, ponekad transformacijom.
Domaine Pithon-Paille, Graviers, 2012. (Bourgueil)
Cijena: između 14 i 20 Eur
Crvena smokva, osvježavajuće zelena izvana i zrnato-sočno-slatka iznutra. Tamni barnyard odmah se pretvorio u zrelo voće i jasnu zemljanost. U ustima vrlo pravilno, linearno i mineralno.
Predivna tesktura granuliranih tanina, ravnomjerno raspoređena herbalna trpkost, kao i kiseline. Čvrste, kamene… gravel soil.
Ipak, zbog svoje robusnosti, ali zato i jasnoće ekspresije, djeluje rudimentarno, „jednostavno“ u usporedbi sa sljedećim vinima, premda je imalo fantastičnu progresiju.
Domaine de la Lande, Le Pins, 2014. (Bourgueil)
Cijena: između 14 i 20 Eur
Isprva se učinilo „po čepu“, ali bilo je samo ekstremno reduktivno. (još jedna odlična lekcija) Izrazito suho, izraženo zemljano. Mineralnost (glineno-silicijsko tlo) koja ostaje urezana u nepce dugo nakon što popusti suhi tanični stisak.
Djeluje puno mlađe i bojom (ljubičastiji tonovi) i kondicijom (bilo je zatvoreno u početku), ali s jasnim naznakama slojevitosti.
Međutim, premda eterično, ipak djeluje linearno, kao brza rijeka i zapravo se najmanje transformiralo od svih vina u ovom lineup-u.
Domaine Estelle & Rodolphe Cognard, Les Tuffes, AOC Bourgueil, 2014.
Cijena: između 14 i 20 Eur
Na prvi šnjof to je „moje“ vino 🙂 Tuffes tartuf 😀 Truležasto na dobar način. Granično štala, a u cjelini šarm. Najviše poput spomenutog Chateau Coulainea. Raskošno, široko razliveno u ustima, ne more, ali jezero. Istovremeno dinamično, živo, zemljano-mineralne senzacije isprepletene s voćnim. Malina, balzamičnost, raskoš.
Zagonetno. Više uskraćuje nego otkriva. Doima se asketsko na nepcu. Egzuberantna aromatičnost s nosa postaje asketska priroda na nepcu.
Razvilo se predivno, integriralo i produbilo u danima nakon otvaranja.
Domaine du Bourg, Les Graviers, 2015. (Saint-Nicolas-de-Bourgueil)
Cijena: između 14 i 20 Eur
Čini se kao savršen sklad. Način na koji pokazuje voćnu zrelost i jasna naznaka zemljanog već na nosu… idealno.
Predivno poigravanje pitkih kiselina i sitnog školovanog tanina. Idealna zrelost. Ravnomjerno u svim smjerovima, a čvrsto i čisto. „Bešavno“ vino (Hvala Vjeko!)
Sklad/balans + perzistencija i intenzitet + naznake transformacije = potencijal dozrijevanja u boci. A cijelo vrijeme skromno, nenametljivo, slankasto, zavodljivo… predivno, duboko vino, koje se lako ispija, a impresionira bez poziranja. Naravno, najbolje od svih nakon nekoliko dana.
Yannick Amirault, Les Quartiers, 2010. (Bourgueil)
Cijena: između 14 i 20 Eur
Izraženo zreli materijal u mirisu koji sluti na gust gutljaj 🙂 Što se potvrđuje na nepcu. Gustoća (više djeluje kao kvaliteta nego količina ekstrakta doduše) nivelirana svježinom kiselina, intenzitet bez opterećenja, punoća (zapravo prisutnost) bez težine, terroir… opet drugačiji. La terre a Blanc se naziva vinograd od 1,5 ha na tlu s višim udjelom krede.
Bijelo tlo i ovdje pokazuje drugačiju, delikatniju mineralnost, manje slanost, više kredasto, šupljikavi siporeks na nepcu 😀 …kamena začinska sol zvuči bolje
Toliko specifično da se čini kako bi ovo vino divno ispratilo i ribu…
Chateau de Villeneuve, Saumur-Champigny, 2014.
Cijena: između 14 i 20 Eur
Na kraju jedan Saumur-Champigny koji je djelovao čak sirupasto odmah po otvaranju da bi ubrzo miris materijala preuzeo, kožica grožđa u fermentaciji… široko, razlijeva se nepcem raskošnije. Miris stare kuće (hvala Andrija). Čini se sličnije St.Nicolas de-Bourgueilu i Les Tuffesu u ovom lineupu.
Moćno tijelo ne smeta surovoj minralnosti da se formira. Ne znam da sam ikad žvakao ukusnije kamenje 🙂 Ovdje nema soli ni okusa krvi, čista kamena surovost podržana zrelim voćnim i fermentativnim aromama. Još nemirno i raštrkano u usporedbi s onim balansom u koji će se dovesti.
Za neki zaključak potrebne su dodatne informacije 😀 😀 😀 Tako da umjesto zaključka, doživio sam Bourgueil više straightforward, linearna vina izavne mineralne ekspresije, ali tvrđe od St.Nicolas de-Bourgueil i Saumur-Champigny (i Les Tuffes) koji su suptilnije, više integrirane i totalno čarobne mineralnosti. Međutim, svako vino je „kamenje“. Svako je zemljano-mineralno, a svako osjetno različite mineralne ekspresije od drugoga.
Neka bude zabilježeno da je otvorena narudžba od 15. studenog 2015. stigla do mene 15. srpnja 2018. Točno nakon dvije godine i 8 mjeseci 🙂
Na kraju, prijatelju, zahvaljujem na savršenom potezu. Vrijedilo je čekati.
Dnevnik vinopije 