Ovo je ime bio jedan od osobnih motiva dolaska na festival crnog pinota (Modri Les Noirs). Pasji rep je vinogradarski položaj u Vipavi po kojem je nazvana vinarija, vjerojatno najpoznatija po svojem radu s autohtonom sortom Vipavske doline – Zelen. Također, tko prati vinsku scenu možda se sjeća jedinog nastupa ove vinarije na VinoComu u Zagrebu prije nekoliko godina kad je Franc Premrn točio Jebačin, njihovu bijelu kupažu. Smijali smo se nazivu Jebačin Pasjeg repa i na ovim stranicama, ali i prepoznali to vino kao nešto posebno i puno ozbiljnije nego što je ime i etiketa opravdavala.
Na nedavno održanom festivalu crnog pinota u Kendovom dvorcu u Idriji, Martini i meni se u kontekstu onoga što očekujemo i želimo od Crnog pinota izdvojio upravo Pasji rep. Međutim, ono što se tada dogodilo će vas zaprepastiti 😀 😀 😀
Upravo nasuprot click bait senzacionalizmu, od Pasjeg repa se mogao očekivati uspješan nastup i zapravo su samo potvrdili očekivanja u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o posebnostima berbe itd.
Ipak, nešto se stvarno dogodilo što je dodatno definiralo Pasji rep, a zove se Samo Premrn. Dok je Franc inzistirao na dobroj tradiciji i identitetu Vipave, beskompromisno, ali sa smislom, danas Pasji rep ostvaruje i dodatnu razinu profinjenosti i elegancije bez da je izgubio svoju energiju i karakter. Naprotiv, profilirali su svoje etikete, izvana novim dizajnom i iznutra, suzdržanom snagom u kojoj je manje doista – više. Premda ovo nikad i nisu bila “industrijska vina”, danas prakticiraju organski uzgoj. Izvornost i prirodnost uz ovakvu jasnoću kakvu pokazuju, potvrđuje Pasji rep u biranom društvu najboljih vinara Vipave i Slovenije.
Pasji rep, Zelen, 2017.
Cijena: 9,60 Eur u vinariji
Iznenadilo me da Zelen poslužuju iz Chardonnay čaše pa sam isto isprobao u vlastitoj Riedel Vinum Extreme Montrachet/Chardonnay čaši i još jednom se uvjerio u opravdanost odabira.
Vino zrači iz čaše i podsjetilo me na čaj za špricanje vinograda, biodinamički pripravak kojeg Miha od sad već legendarne kuće Batič, zna rastočiti gostima na degustaciji 🙂 Taj aspekt se razvije u svojevrsni maslačak, biljno-cvjetnu nazočnost koja se razotkriva tek kušanjem.
Stvarno ima širinu, delikatan „spread“ po nepcu i aromatsku, zelenu svježinu, začin koji nastupa poput mentola da bi kopriva i peršin u afteru potvrdili da uz širinu, vino ima i zavidnu dubinu.
Premda, ne radi se o vinu koje se isplati čuvati. Spremno nudi sve najljepše što karakter sorte može ostvariti. Samo to ostvaruje na decentan način, bez napadne voćnosti.
Pasji rep, Malvazija, 2017.
Cijena: 9,60 Eur u vinariji
Malvaziji treba nešto malo više vremena da se otvori. Pied de cuve, još nije u optimalnoj fazi konzumacije, ali već sad blista. Jasnoćom, čistoćom, elegancijom, ali očuvanom energijom.
Pasji rep je organska vinarija, ali i postupanje u podrumu je s tim u skladu, uz minimalno utjecanje na prirodne procese.
Sušeno voće, marelice, bergamot i potpourri na nosu, zrelost materijala potvrđuje se svakim gutljanjem dok punina tijela (13%) ne opterećuje.
Pasji rep, Jebatschin, 2016.
Cijena: 13,20 Eur u vinariji
Jebačin je postao Jebatschin i to je jedina negativna primjedba koju mogu naći ovom vinu 🙂 Jebačin je staro prezime karakteristično za kraj Vipave i za jedan stari vinograd Malvazije, Rebule i Zelena, a vino je samo takva jebačina 😛
Tijelo nosi Malvazija koja je najzastupljenija u kupaži, ali taj slatki začin u mirisu… zrela kruška, dunja, žuto voće jeseni, možda je utjecaj Rebule, a možda naprosto materijala iz starog vinograda.
Zelen zamišljam da djeluje eterično, Rebula da daje „zrnatost“ i zrelost, ali Jebačin je zapravo vino cjeline. Cjeline koja je više od svojih sastavnih dijelova, živi sklad elegancije i energije vina s 14% alc.
Opojan miris i têk na nepcu… hrani i okrepljuje.
Pasji rep, Pinot Crni, 2016.
Cijena: 15,60 Eur u vinariji
Kožnato, jesensko, šumsko voće, ali vrlo nježno… suzdržanost u mirisu i na nepcu. Balans koji ustraje, fina linijatura tanina koji su neprimjetni poput alkohola (14% ?!?). To je zbog dobro raspoređenih kiselina, kao sočna jabuka… svježina vjetra za idealnu zrelost voća i delikatan tretman za ljepotu pitke cjeline.
Vrijeme s ovim vinom je poput vremena s ugodnim sugovornikom koji nakon opreznog upoznavanja niti u jednom trenutku nije dosadan. Premda razgovor klizi naizgled neopterećeno, neka nevidljiva kontrola drži ga usmjerenim i suvislim. Nema tenzije, nema napetosti, ali si svejedno neprestano budan.
Dnevnik vinopije 