Početak godine uvijek je dobar poticaj za rezimiranje prethodne. Umjesto toga :-D, prisjetit ću se svih onih vina i događaja koja nisam spomenuo u 72 prošlogodišnja dojma. Možda ne baš svih, zapravo tek mali dio od svega probanog, ali onih najznačajnijih iz perspektive moje kamere.
Prvo događaji. Prošao je još jedan VinoCom. Bila je to još jedna smotra svega vinskoga u Hrvatskoj 🙂 OK, skoro svega 😛 Nova vina su se predstavila, stari favoriti su se potvrdili. Na primjer, Bedalov osvaruje opravo ono čemu se veselim u vinu. Njegov Dobričić je nešto novo, a čemu se vrlo veselim 🙂 Susjedni štand bio je Plančić. S Darnekušom 2015. Predivno. Ta najmanja i najizoliranija dvorana u pravilu je i najzanimljivija.
Morao sam navratiti do Ritošinog štanda da provjerim jel još ima neprodanih Caberneta i Terana 2015 😀 Bazna 2017. Malvazija sad je ljepša nego ikad, ali ono što mene oduševljava je Dorata. 2015. će biti još bolja od 2013. u smislu integriranosti i sklada.
Drago mi je da sam nadoknadio propušteno na Blažu u Međugorju jer Rubis stvarno ima vina vrijedna spomena. Ali, i veća se čuda događaju. Recimo, Ronchi di Cialla se mogao probati na VinoComu :-P. Roto dinamik je odlučio predstaviti svoju top HoReCa ponudu i uz aktualne berbe bazne Ribolle Gialle i Schioppettina te bijele kupaže Ciallabianco, točili su se i osvježavajući Gruneri i Rizlinzi simpatične vinarije Weszeli iz Kamptala.
Ono što je prije predstavljalo frustraciju, sad je postala ljepota VinoComa. To da svatko ima svoju perspektivu, svoju verziju festivala. Nemoguće je studiozno obići sve izlagače u dva dana. Dodatno nemoguće sa starim pristupom, „danas ću bijela, sutra ću crna“… A kad ću onda sva ružičasta, narančasta, pjenušava i slatka?!? 😀
Slatko je bilo i na Vinart godišnjim postignućima. Barem onima koji se nisu usudili nadati da će upravo vinarija Miloš biti vinarija godine 😉 Čestitke i ostalim dobitnicima nečega što ima ambiciju postati Hrvatski vinski Oskar, a osobito „zaslužnicima“. Franjo Lebar, Ivan Enjingi, Zlatan Plenković, Vlado Borišić, Nikola Mirošević… ljudi koji su, svatko u svom području, ostvarili nezamjenjiv utjecaj na hrvatsku vinsku scenu.
Utjecaj, pozitivan, imali su i još uvijek imaju i vinari Slovenije. Sredinom studenog, vinarija Vipava 1894 je predstavila svoju novu liniju Lantheri. 2017. je prvo godište nakon preuzimanja ove kooperative od strane Sabathija (iz austrijske Štajerske). Uzorak Barbere iz podruma je blistao te večeri u Dvorcu Zemono.
Skoro kao što je blistao Krešo Ivančić kad je svoje pjenušce izvadio iz mora i predstavio ih krajem godine u zagrebačkom Noelu 😀 Coral Wines više nije samo entuzijazam Marka Duševića već ozbiljan poduhvat. Nakon xzy dana u moru, Griffin pjenušci nisu samo još bolji nego što su bili, već su bolji i od istog degoržmana odležanog u podrumu. Kako to? Nikome nije jasno 😀
Zero je razvijen, uglađen, skoro kremozne teksture pune sitnih mjehurića, čak kvaščan, kao da more dodaje i slasti i masti. Moj favorit.
Rose djeluje slično u pogledu ostvarene zrelosti s tim da perlanje nije izraženo osim kao pikavost na nepcu, ali je svježina potpuno sačuvana.
Dark Side pokazuje pročišćenu voćnost, višnju uz aroniju, nijansu floralnog, ali bez naglašene Lambruscu nalik zemljanosti, zato vrlo „svijetlo“.
Na kraju ovog osvrta koji to nije, vraćam se na početak 🙂 …na pedesetak vina koja želim izdvojiti i između kojih sam posebno zahvalan za sljedećih osam čuda zbog kojih još uvijek nastavljam ovu potragu za idealno nesavršenim.
Borgo del Tiglio, Friulano, 2015.
Casale, Chianti Colli Senesi, Riserva, 2011.
Oikonomoy, Liatiko, 2006.
Jolie-Laide, Rose „Intimate Collisions“ 2015.
Kir-Yianni, Ramnista, 2006.
Corte Madonnina, Fortana, 2015.
Aurelio Settimo, Barolo, Rocche dell’Annunziata, 2010.
Vicchiomaggio, Ripa delle More, 2014.
Svima želim sretnu 2019. godinu!
Dnevnik vinopije 