Ovo nije izvještaj s radionice uoči Vinart Grand tastinga. Premda sve sluti da će ove godine Vinart Grand tasting podignuti ljestvicu koju je sam postavio, na još višu razinu. Organizacija i logistika je od prve „vinske veljače“ bila neusporediva s bilo kojim domaćim iskustvom… teme radionica su raznovrsne i zanimljive… ispunjenost do posljednjeg mjesta… ove je godine i oprema zablistala – Stölzle Lausitz, Quatrophil linija je nešto što i inače preferiram koristiti za ozbiljna crna vina…
Bio mi je užitak i privilegij voditi radionicu službeno nazvanu „Rizman Primus vertikalno kušanje i St.Michael premijera“. Ipak, ovo nije izvještaj s te radionice. Ovo je moj pokušaj da zabilježim zašto je uopće ta radionica bila vrlo potrebna i značajna.
U jednoj rečenici, zato što se potvrdio novi terroir za Plavac Mali…
Vjerujem u Komarnu otkako sam u lipnju 2012. probao prvi Sv.Roko (2010.). Vjerujem i nakon 26.02.2016. kad smo održali radionicu „Uspon na K7“ kad je upravo 2009 Primus prezentirao zavidnu kompleksnost i dubinu. Vjerujem i nakon Volarevićevih rosea i niza drugih prilika, ali najviše nakon večeri 15.02.2018.
Niti najbolja radionica ne dopušta ono što opušteno, ali angažirano, druženje uz vino ostvaruje. Te večeri je 2012 Primus blistao. Skoro točno dvije godine nakon ove bilješke:
“Plavac Mali treba vremena na zraku da se oslobodi drvenih senzacija i kako bi se čim više otvorio. Čim se otvori pojavljuje se voće, suhe višnje, ali još tvrdi tanini. Dugotrajan gutljaj pun tvrdog Plavca. Neobuzdanog, uzbudljivog i neumoljivo suhog. S 13% alkohola i sitnim čvrstim stiskom i sasvim dovoljno prostora da se produbi s vremenom u boci.
Više nego dovoljno karaktera za trajan gutljaj, ali da materijal stvarno omekša i opusti se u čaši potreban mu je i dan nakon otvaranja. Odličan, uvjerljiv Plavac!”
Sve ono što je u mladosti bilo tvrdo i nepristupačno, odigralo je svoju ulogu „formatiranja“, da bi postalo nevidljivi šav, kroj koji se ne percipira i u prvi plan pušta ono što je bitno…
sklad, kompleksnost i karakter.
Sklad se odnosi na balans vina, uravnoteženost gradivnih komponenti pri čemu je osobito značajna ona koja često nedostaje Plavcima – kiselina. Očuvana inherentna svježina posljedica je položaja Komarne i svih mikrolimatskih uvjeta koji omogućuju ravnomjerno dozrijevanje.
Kompleksnost u smislu transformacije i progresije u čaši. Svaki gutljaj potvrđuje prethodni i donosi novu senzaciju/asocijaciju. Primusi su se vremenom razvili, određena godišta možda su aromatski ekspresivnija od drugih, ali sva pokazuju kvalitetu koja je preduvjet da bi vino zvali „velikim“ – s vremenom u boci postaje bolje.
Karakter je prepoznatljiv za sortu, ali je i karakterističan za Komarnu. Drugačiji terroir za Plavac Mali ostvaruje se u strukturi i aromatskom sklopu…
Kod 2009. balzamičnost se osjeti već na nosu, integriranost je potpuna, ali treba vremena da se otvori, a onda postaje čudo… smilje, ružmarin, kadulja…kasnije i “tercijarne” senzacije (gljive), uglavnom aromatski vrlo bogato. Prašnjavi tanin, hladna kiselina, neprimjetan alkohol, fascinantan materijal „nulte berbe“ Komarne.
2010. se u usporedbi doima kao asketski Plavac Mali, kao ogoljena esencija lišena težine i šminke, premda se osjeti “ogrtač” školovanja, tanina… ipak laganije u tijelu, i uz tu vinoznu suštinu, materijal djeluje kao apsorpcija kišne berbe na predivan način jer tijelo je tanje, ali neopterećeno, sad potpuno integrirano, a predivno hladno. Nježan zagrljaj koji se potvrdio da traje dulje od onog što „obećava“. Jako dobro.
2011. odmah osjetno zrelije i spremnije, suhe smokve, ali i mineralna signatura. Blista, upravo je u punoj kondiciji, ima sve, i koncentracija i homogenost pravo vino cjeline. Pokazuje i uvjerljiv napredak u čaši u smislu progresije.
Voće 2012. je magično, izuzetno zavodljivo, “mesnatost” ili percepcija punoće uzduž nepca, začini i koža uz prizvuk šarmantnog “vonja”, a svježina na nepcu skoro je jabučna ili citrusna… egzuberantno i zagonetno 🙂
Aktualno godište 2015. još je mlado, ali slana, kamena, tonična mineralnost, možda mi je ekspresivnija od svih berbi dosad. Premda “sirovo” u odnosu na ostale, pokazuje zavidan sklad u smislu suodnosa komponenti zbog čega sam se bio spreman kladiti da će tek za 5-6 godina početi blistati i da će sjajiti uvjerljivije od svih dosad.
„Kad slani vjetar unosi miris makije u nosnice. Kad se zreli, promišljeno školovani tanin rastapa na nepcu noseći herbalni potpis podneblja u kojem je nastao i rastao.“
Tada želim samo ponosno svjedočiti još mnogim uspjelim Plavcima (i ne samo Plavcima) Komarne…
Živjeli!
Dnevnik vinopije 